Prema zakonu, poreskim potraživanjima smatraju se, između ostalog, dugovanja po osnovu poreza na dodatu vrijednost, dobit pravnih lica, dohodak fizičkih lica, kao i doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, osiguranje za slučaj nezaposlenosti i Fond rada.

“Poreski dužnici su subjekti koji obavljaju poslove od javnog interesa i imaju dospjela, a neplaćena potraživanja do dana stupanja zakona na snagu. Međutim, oni koji nisu podnijeli poreske prijave ili narušavaju tržišnu konkurenciju ne spadaju u ovu kategoriju”, navodi se u zakonu.

Pojašnjeno je da reprogram poreskog potraživanja podrazumijeva odlaganje plaćanja u najviše 120 jednakih mjesečnih rata, uz mogućnost otpisivanja kamata i troškova postupka. Minimalna mjesečna rata ne može biti manja od 1.000 eura.

Poreski dužnici mogu podnijeti zahtjev poreskom organu, koji je obavezan da u roku od 60 dana donese rješenje o reprogramu. Rješenje sadrži detalje o iznosu duga, kamatama, troškovima postupka i planu otplate.

“Dužnici koji redovno izmiruju mjesečne rate i tekuće obaveze ne plaćaju kamatu na reprogramirani dug, a po završetku otplate otpisuje se cjelokupna kamata i troškovi postupka. Plaćanja se prioritetno uplaćuju za doprinose, a zatim za poreze”, ističe se u Zakonu.

Ako dužnik ne poštuje plan reprograma, rješenje se ukida, dug se povećava za pripadajuću kamatu, i pokreće se postupak prinudnog izvršenja. Zakon takođe prekida zastarijevanje prava na naplatu tokom trajanja reprograma, a poreski organ vodi evidenciju u elektronskom obliku.

Zahtjevi za reprogram mogu se podnijeti u roku od 60 dana od stupanja zakona na snagu, dok se postupci započeti prije zakona završavaju prema povoljnijim propisima za dužnika.