“Taj put nam otvara neslućene mogućnosti, jer ništa tu nije suprotno našoj tradiciji i osjećaju za slobodu. Mojkovac i sjever Crne Gore imaju sa čim da uđu u Evropsku uniju i uspravne kičme stanu pored bilo kojeg srednjovjekovnog evropskog grada, znajući da naša prirodna bogatstva, kulturno nasljeđe, vojnička slava, vrijedni, marljivi i pošteni ljudi zaslužuju srećan i bogat život, kao što već imaju oni“, poručio je predsjednik Skupštine u svom govoru.
Istorija Mojkovca mnogo je, kako kaže,starija od slavne bitke.
Mandić je podsjetio da je na prostoru Mojkovca, u srednjem vijeku, kralj Stefan Uroš I Nemanjić osnovao Brskovo – jedan od najznačajnijih gradova tadašnje srpske države, ekonomski centar, rudarsko i trgovačko središte, mjesto gdje je kovan novac priznat širom Evrope.

„Kroz vjekove, Mojkovac je više puta bio mjesto gdje se istorija stvarala. Ovdje su kolašinska i durmitorska brigada prve ušle na teritoriju Otomanske carevine 8. oktobra 1912. godine i tim činom započele Prvi balkanski rat, kojim je, nakon više vjekova, ta moćna carevina istjerana sa evropskog kontinenta. Te iste brigade, na čelu sa serdarom Jankom Vukotićem, ovdje su na Božić 1916. godine postale simbol žrtve koja nadilazi vojnu pobjedu – simbol bratske ljubavi, vjere i odanosti. U toj bici nije se branila samo linija fronta, već i obraz, savjest, čast i istorijsko dostojanstvo dvije stare evropske države i kraljevine – Crne Gore i Srbije. Ako je bitka na Carevom lazu 1715. godine bila prva velika bitka stare petrovićevske Crne Gore, Mojkovačka bitka 1916. godine bila je njena posljednja“, kazao je Mandić.
On je rekao da su, odgojeni, školovani i živeći uz kosovski zavjet, naši preci u tu posljednju borbu išli kao i njihovi preci pet vjekova ranije. Danas, 110 godina kasnije, poručio je on, naša obaveza je drugačija, ali ne i manje važna.
„Mi danas slobodu ne moramo da branimo oružjem, već radom, znanjem, jedinstvom i vizijom. Sjever Crne Gore, a posebno Mojkovac, moraju ponovo postati prostori nade, ostanka i razvoja“, kazao je predsjednik Skupštine.





















