“U ovom postupku ni ASK ni Sud nijesu se suštinski bavili činjenicama koje su bile od presudnog značaja za javni interes: šta se realno nalazi na imanju, koliko objekata postoji, kada su nastali ili rekonstruisani, kolika je njihova vrijednost i da li su ranije prijave bile netačne ili nepotpune”, ukazuju iz MANS-a.

Kako ističu, umjesto da se provjeri sadržina prijava i utvrdi činjenično stanje, sve je svedeno na usko formalističko pitanje trenutka upisa u katastar, čime se šalje poruka da imovina može godinama ostati “nevidljiva” dok se ne uknjiži.

“Takav pristup obesmišljava institut imovinskih kartona i otvara prostor da se kontrola lako izbjegne kroz odlaganje upisa, prikazivanje imovine na način koji umanjuje njenu stvarnu vrijednost ili prikrivanje stvarnog raspolaganja”, napominju.

MANS će, kažu, nastaviti da koristi sva raspoloživa pravna sredstva i javno djelovanje kako bi se obezbijedilo da se zakoni primjenjuju u skladu sa svojom svrhom – da obezbijede transparentnost i odgovornost, a ne formalno “pokriće” bez provjere.

“Upravni sud je ovim stavio znak jednakosti između imovinskog kartona i katastra – a suština zakona je da funkcioner mora prijaviti stvarnu imovinu i stvarno uvećanje, ne samo ono što je formalno upisano”, poručuju iz MANS-a.