Smatra da socijalna politika danas nije prilagođena stvarnim potrebama porodice.
“Čak ni porodice u kojima su oba roditelja zaposlena i imaju prosječna primanja često ne mogu da dostignu vrijednost potrošačke korpe. Posebno zabrinjava položaj onih koji žive sa minimalnim ili bez redovnih prihoda, dok adekvatne i sistemske mjere podrške izostaju”, kazala je.
Dodaje da najveću cijenu ove krize plaćaju djeca.
“Djeca koja odrastaju u domaćinstvima u kojima postoji neizvjesnost u pogledu dostupnosti i kvaliteta hrane imaju lošije opšte zdravlje, slabije obrazovne rezultate i manje šanse za kvalitetnu budućnost. Iskustva brojnih država pokazuju da programi obezbjeđivanja školskog obroka za djecu iz porodica sa niskim prihodima daju izuzetno pozitivne rezultate – poboljšavaju zdravlje, obrazovanje i dugoročno povećavaju mogućnosti za izlazak iz siromaštva”, smatra Medojević.
Naglasila je da mehanizmi socijalne zaštite, uključujući materijalna davanja, moraju imati ključnu ulogu u zaštiti djece i porodica od siromaštva i njegovih posljedica. Dobro osmišljeni i adekvatno finansirani sistemi socijalne zaštite nijesu trošak, već ulaganje u stabilnije i pravednije društvo.
“Banka hrane Crne Gore smatra da je neophodno hitno razmotriti i uvesti mjere koje mogu značajno unaprijediti kvalitet života porodica:
-utvrđivanje minimalnog garantovanog dohotka ispod kojeg niko ne bi smio živjeti, uz pokrivanje osnovnih troškova života poput hrane, struje i stanarine
-automatsko usklađivanje socijalnih davanja sa inflacijom kako pomoć ne bi gubila vrijednost
-formiranje jedinstvenog registra socijalnih davanja radi veće efikasnosti i sprečavanja zloupotreba
-obezbjeđivanje besplatnog školskog paketa za djecu iz ugroženih porodica do završetka školovanja, uključujući udžbenike, prevoz, jedan obrok dnevno i osnovne vannastavne aktivnosti
-uskladjivanje dječijeg dodatka sa imovinskim i dohodovnim cenzusom porodice, koji će pratiti rast i razvoj djeteta
-subvencionisanje računa za struju, vodu i stanarinu za najugroženija domaćinstva
-razvoj programa „rad uz podršku” tj. fleksibilnije radno vrijeme koji bi omogućio roditeljima da rade skraćeno radno vrijeme uskladjeno sa porodičnim obavezama
-besplatna ili subvencionisana mjesta u vrtićima i produženom boravku za djecu iz porodica sa nižim prihodima, kako bi roditelji, posebno samohrane majke, imali mogućnost zaposlenja
-pojednostavljenje procedura, veća dostupnost i humaniji pristup sistemu socijalne zaštite, jer ljudi ne bi smjeli mjesecima čekati na pomoć”, predložila je Medojević.
Ističe da suština ovih prijedloga nije samo izdvajanje više novca, već odgovornije i pametnije korišćenje postojećih sredstava, uz postepeno povećanje ulaganja tamo gdje daju najveći efekat – u djecu, osnovne potrebe i zapošljavanje.
“Porodica mora biti temelj društvene politike, a ne posljednja karika sistema. Društvo koje ne štiti porodicu i djecu dugoročno ugrožava sopstvenu budućnost”, zaključila je Medojević.
