Kako navodi, međunarodni dan ljudske solidarnosti je dan kojim se vlade podsjećaju da poštuju svoje obaveze, to je dan za podizanje svijesti javnosti o važnosti solidarnosti, te dan za podsticanje novih inicijativa za iskorjenjivanje siromaštva. Dodaje da je solidarnost jedan od šest principa Povelje o osnovnim pravima Evropske unije.
U Crnoj Gori cijene kako ističe, rastu brže od evropskog prosjeka a plate, penzije i socijalna davanja su daleko ispod prosjeka u Evropi.
“Nema dileme da građani zaslužuju bolji životni standard, kako penzioneri tako i zaposleni. Ipak sa najviše pažnje socijalno odgovorne države se odnose prema najugroženijima tj. ljudima bez primanja ili sa primanjima manjim od linije siromaštva. Linija siromaštva prema državnoj statistici MONSTAT-u, za jednu osobu je 280 eura a za četvoročlanu porodicu sa malom djecom 589 eura”, naglašava Medojević.
Dodaje da znajući da su mnogi ljudi oštećeni jer nemaju socijalna primanja ( razlog su strogi kriterijumi) i da su ona izraziti niska tj po više puta niža od linije siromaštva kao i da najveći broj zaposlenih prima nižu platu od prosječne, zaključiti je lako da se veliki broj gradjana Crne Gore nalaze u stanju nužde i da treba pomoć sistema.
“Po sindikalnoj potrošačkoj korpi samo za hranu četvoročlanoj porodici treba 630 eura. Zaposleni sa srednjom stručnom spremom ali i oni sa visokom koji su osigurani sa nižom od one koju imaju, primaju lični dohodak koji je manji od potrebnog troška za hranu”m ističe Medojević.
Svim gradjanima čija su primanja kako ističe, ispod linije siromaštva potrebna je pomoć države kako u materijalnim davanjima tako i u ostvarivanju odredjenih prava i usluga.
“Inicijativa Albanskog foruma o uvodjenju 13 plate i penzije se poziva na primjer Slovenije. Inicijatori bi morali znati da Vlada Slovenije ima veoma odgovoran odnos prema ljudima koji žive ispod standarda življenja koji spada u uobičajeni u ovoj državi”, poručuje Medojević.
Dodaje da u Sloveniji postoje više načina pomaganja i to ne samo za korisnike socijalne pomoći već i za dugotrajno nezaposlene, ugrožene samohrane roditelje, starije ljude bez primanja, djecu, što nije slučaj u Crnoj Gori.
“Naša država nema, što priliči državi koja brine o životnom standardu svih građana( sa čim se fale najveći funkcioneri u državi) , utvrdjen zagarantovani minimalni prihod, kao mjeru socijalne sigurnosti ispod koje ne bi smio da živi ni jedan njen gradjanin/ka”, ističe Medojević.
Dodaje da se radi se o subvencijama za životne troškove koje dobijaju građani koji imaju manja primanja i prihode od zagarantovanih u koje spadaju, subvencija za stanarinu, komunalije, vrtić, produženi boravak, potpunu besplatnu zdravstvenu zaštitu, subvencije za školske obroke i još mnogo toga.
“Nema Crna Gora ni energetske dodatke, žargonski nazvane zimska pomoć koja se ogleda u pomoći za grijanje.Nemamo ni pomoć u prehrambenim paketima, bonovima za kupovinu namirnica i higijenskih sredstava.Limitirane cijene nekih namirnica nisu način pomaganja ljudima sa niskim primanjima ili onih koji ih nemaju”, naglašava Medojević.
Dodaje da bi Crna Gora stvarno pokazala solidarnost sa socijalno ugroženima, nezaposlenima i starim ljudima bez primanja, potrebne su sistemske, a ne simbolične mjere.
“Iskustva država EU, izdvajamo Sloveniju jer je poslužila kao inspiracija gdinu Ðeljošaju za predložene mjere, jasno pokazuju kako funkcioniše briga za gradjane. Moramo li čekati da nam budu nametnute mjere pomoći za gradjane od strane EU ili možemo sami pokazati solidarnost i odgovornost? Da li zaista živimo većinski nikad bolje, kako kaže premijer?”, poručuje Medojević.
Generalna skupština UN- je kako dodaje uvjerena da promocija kulture solidarnosti i duha dijeljenja je važna za borbu protiv siromaštva, te se nadamo da će i naša država dati pravo prvenstva ljudima koji žive ispod ljudskog dostojanstva i potisnuti “njegu ” funkcionera.
“Vlast bi morala da dijeli probleme gradjana a ne da se uzdiže iznad njih. Neograničeno zapošljavanje na teret poreskih obveznika, dopunska primanja preko plate, plaćeni telefoni, gorivo, neprimjeren broj službenih automobiila,troškovi reprezentacije,brojna putovanja i dnevnice …nisu odraz odgovornog sistema, države skromnog standarda gradjana . Dok god imamo i jedno dijete koje je gladno i dok je liječenje putem sms-a svakodnevica, ne možemo govoriti o solidarnosti sistema prema građanima”, zaključuje Medojević.
