Iz velikog spomenara ukoričenog ljepotom neprolaznosti, Miloradova fudbalska slika niti je izgebrana, niti prebrisana. Za emocije, pogotovo kod navijača Partizana, nisu dignute dovoljno nepropustive brane. Kao i za njegovog brata Miodraga, koji je bio i kapiten crno-bijelih.

Ovoga puta nećemo dirati ogromnu riznicu Munijevih fudbalskih stranica, pažnju ćemo posvetiti, zaista rijetkom medicinskom zahvatu. Nedavno je Muni (61) operisan na Institutu za kardiovaskularne bolesti “Dedinje”, u Beogradu. Izvršena mu je transplatacija srca. Umjesto njegovog jako, jako bolesnog srca, u njemu je sada organ drugog ljudskog bića, mnogo mlađe osobe. Munijevo bolesno, zamijenjeno je zdravim srcem preminulog donora.

Srce jeste najjači mišić u našem tijelu, ali iako djeluje snažno, kao po pravilu je, itekako ranjivo. Njegovo ga je skoro ostavilo na cjedilu, pa je nakon višečasovne operacije, za njega doslovno počeo novi život.

“Osjećam se dobro, normalno je da oporavak traje dugo. Sve je za sada u redu. Divim se i zahvaljujem svima sa Instituta “Dedinje”, posebno profesoru Saši Boroviću koji je sa saradnicima, izveo ovaj svojevrstan poduhvat. Zahvalan sam, naravno i porodici, čije srce u mojim grudima kuca. Puno mislim o svemu, ne pričam toliko o tome, ali i dalje mi je nestvarna činjenica, da je u meni srce druge, nepoznate osobe. Tolika nesebičnost, humanost te porodice, se jednostavno ne može riječima opisati”, rekao je Bajović.