“Pa hajde da podsjetimo ove naše i moje kritičare kojima je bitnije jesam li ja babi sa četiri godine izmakla stolicu od ovih što su nas opljačkali, i onih što ako se vrate ima sve da nas isele”, kazala je Nedović.

Kako je navela, standard građana je stagnirao, ali je standard funkcionera DPS rastao.

“Dok su građani živjeli sa minimalcem od 193–222 eura, penzioneri birali između lijekova i hrane”, kazala je poslanica PES-a.

Prema njenim riječima, politički vrh i njima bliske strukture funkcionalno su živjeli u drugoj državi — sa privilegijama, honorarima, službenim putovanjima, tenderima i privatnim biznisima koji cvjetaju.

“Razlika između naroda i vlasti nikad nije bila veća kao za vrijeme vladavine DPS-a”, smatra Nedović.

Kao dalje navodi, DPS je Crnu Goru uveo u dug od preko četiri milijarde, koristio kredite da “krpi rupe”, a ulagao selektivno, često u projekte koji su služili političkoj lojalnosti i privatnim interesima.

“A efekat na običnog čovjeka? Nula. Plate i penzije ostale su niske, standard jedva da je mrdao”, istakla je ona.

Prema njenoj ocjen i, najveća zamjerka DPS periodu nije ekonomska, nego moralna.

” Sistem je postavljen tako da najbliži krugu vlasti žive od države, dok građani rade za preživljavanjea, a zrade, tenderi, javne nabavke, privatizacije — sve je bilo podređeno mrežama moći”, navela je Nedović.

Ekonomija, dodaje, nije bila razvojna, bila je zarobljena.

“Godinama se kreirala slika da je dobro ono što je u stvarnosti bilo — minimum”, kazala je Nedović.

Takođe, dodaje, penzioneri su decenijama dobijali poruke tipa “bolje i ovo nego ništa”, što je uvreda za generacije koje su radile po 35–40 godina.

“Dok su oni gradili svoje vile, punili račune i zapošljavali rodbinu kao privatnu armiju, država je tonula u dugove koje su ostavili generacijama koje dolaze. To se ne zove razvoj — to se zove pljačka vremena i budućnosti”, ocjenjuje ona.

Kako ističe, u DPS eri Crna Gora je imala samo jednu istinu – ko je blizak vlasti, živio je kao u raju, ko je bio običan čovjek, živio je kao u borbi za opstanak.

“I poslije svega, još imaju hrabrosti da govore o ‘standardu’. Ako je to bio standard, onda je bio standard siromaštva, nepravde i partijskog interesa, a ne života dostojnog čovjeka”, kazala je Nadović.

To je, ocjenjuje, pravo nasljeđe DPS-a.

“I to je istina koju niko više ne može sakriti”, zaključila je Nedović.