Program je realizovan kroz segment posvećen domaćim i regionalnim autorima, uz saradnju izdavačke kuće Nova knjiga i mreže Gradskih i Kosmos knjižara. Tokom večeri, akcenat je stavljen na teme koje Knežević obrađuje u novoj zbirci, oslanjajući se na satiru kao formu kroz koju komentariše savremeni društveni trenutak.
“Što se tiče ove poslednje zbirke ‘Ne dam mandat’ ona je atipična u odnosu na neki poetski narativ mojih prethodnih zbirki i zbilja se radi o jednom širokom rasponu i motiva i tematike. Ova zbirka je vjerovali ili ne nastajala u zatvoru. Dragan Koprivica i ja smo učestvovali u resocijalizaciji robijaša u Spužu i onda bi naizmjenično učesvovali čas u ženskom, čas u muškom paviljonu, i to uglavnom za duge kazne gdje su oni koji će teško izaći za ovih 20, 30 godina i to je bio jedan veliki izazov, ali sa druge strane i test za ljude kojima smo čitali poeziju, a Koprivica koji je svestran on je čak i pjevao”, naglasio je Knežević.
Susret je bio prilika da publika iz prve ruke čuje više o nastanku knjige i autorskom pristupu, ali i da se kroz razgovor dodatno približi sadržaju i porukama koje zbirka nosi.
U nastavku večeri, autor je u razgovoru sa publikom dodatno proširio tematiku zbirke, prelazeći sa satire kao književnog izraza na širi društveni kontekst koji u svojim stihovima i komentarima često problematizuje.
On je posebno naglasio potrebu da svaki čitalac, ili posjetilac ovakvih događaja, izvuče sopstveni zaključak o granicama koje društvo postavlja između onih koji su na slobodi i onih koji se nalaze u zatvorskom sistemu, ističući da te razlike nerijetko nijesu onoliko jasne koliko se na prvi pogled čine.
“Ja ću pokušati da što više pročitam, a što manje da govorim o svojoj poeziji. Nadam se da ćete na kraju večeri ipak izvući neke razlike, a i shvatiti da nema razlike između onih koji su sad u Spužu i nas koji smo napolju. Ja sam često u dilemi ko je od njih, odnosno od nas spokojniji, ili oni koji su tamo, ili mi koji su ovamo. Prije deset dana sam bio u posjetu jednom rođaku koji je tamo, pretpostavljam da znate ko je, izgledaše fantastično. Obrijan, nasmijan, popravio se, veseo, raspoložen, ja sam u jednom trenutku uhvatio samog sebe – jesam li ja kod njega u posjetu, ili je on došao kod mene”, naglasio je Knežević.
Posebnu pažnju izazvala je pjesma „Jedan običan pregled kod doktora”, u kojoj autor na karakterističan način tematizuje susret pacijenta i zdravstvenog sistema, uz niz detalja koji na granici ironije i realnosti otvaraju prostor za šire tumačenje. Kroz motiv ljekarskog pregleda i analize, stihovi ne ostaju samo na anegdoti, već se šire u sliku odnosa pojedinca i institucija,
A potom je autor čitao pjesmu posvećenu svojoj majci, pod nazivom „Majkina replika na moju diskusiju u Skupštini”, u kojoj se kroz duhovit i prepoznatljiv satirični ton prepliću porodični odnosi i javni život.
Kako je uz osmijeh naveo, njegova majka inače ne voli da sluša njegove skupštinske diskusije, te se, kako kaže, nakon takvih trenutaka „redovno odlučuje za terapiju”, što je u sali izazvalo blagu dozu smijeha i prepoznavanja te porodične, ljudske strane iza javne funkcije i političkog govora.
Književno veče u Podgorici završeno je u duhu u kojem je i proteklo, uz smijeh, pažljivo osluškivanje i prepoznatljivo dobro raspoloženje koje autor uspijeva da uspostavi sa publikom.
Kroz čitanje, anegdote i direktan kontakt sa publikom, Milan Knežević je pokazao da njegova poezija ne ostaje samo na nivou satire, već da funkcioniše kao komentar svakodnevice koji publika lako prepoznaje i prihvata.




