Tim čiji je Aleksa bio lider posljednjih sezona svoje karijere, izborio je opstanak u Prvoj A ligi u pretposljednjem kolu, pa je u posljednjem meču sezone sa Kotorom rezultat bio u drugom planu, a prepuna dvorana u Danilovgradu ovacijama je pozdravila svog jedinog sugrađanina koji je u ekipnim sportovima igrao na nekom svjetskom prvenstvu.

Bio je to šampionat 2019. godine u Kini, a Crna Gora se prvi put našla na svjetskoj smotri. Značajan trag na tom istorijskom putu naše selekcije ostavio je upravo Aleksa Popović, epizodom za Oskara sa 11 poena i 6 skokova u odlučujućoj utakmici za plasman, sa Letonijom u Podgorici, koju je krunisao trojkom u posljednjem minutu – što je, ispostaviće se, bio jedan od ključnih momenata u napetoj završnici te antologijske noći crnogorske košarke.

Upravo te kvalifikacije Popoviću su i individualno bile najuspješnije u dresu seniorske reprezentacije, za koju je igrao od 2012. godine i uvijek bio na raspolaganju kad je bilo potrebno, zaključno sa evropskim pretkvalifikacijama koje je Crna Gora morala da igra 2021. godine, u jednom od prelomnih trenutaka novije istorije.

Jednako posvećen Aleksa je bio i u svim klubovima u kojima je igrao, od Danilovgrada u kojem je počeo, pa preko Lovćena u tri navrata, Budućnosti u kojoj je proveo 5 sezona, Sutjeske, Metalca, Solnoka, Studentskog centra, Bosne, Nojšatela.

I svugdje je ostavio utisak profesionalca, odnosom prema igri i ponašanjem na terenu i van njega, zato mu je karijera uostalom toliko i trajala.

Aleksa Popović zaokružio je jedno veliko poglavlje svoje sportske priče, tokom kojeg je za reprezentaciju igra na Eurobasketu 2013. godine, Svjetskom prvenstvu 2019. i još 4 kvalifikaciona ciklusa.