Kako su kazali iz tog resora, zakonskim propisima Crne Gore nije propisano pravo trgovca da zabrani kupcu da voće i povrće vaga u sopstvenoj višekratnoj vrećici ili cegeru. Međutim, ističu da trgovac može na ovaj način organizovati svoje poslovanje ukoliko smatra da je to potrebno radi obezbjeđivanja tačnosti mjerenja ili kontrole robe.

Za ekološki osviješćene građane, koji nailaze na otpor u korišćenju alternativnih rješenja za male plastične kese, trgovina u supermarketu, iako svakodnevna, rutinska aktivnost, zna da bude neprijatno iskustvo.

Jedna Podgoričanka ispričala je Pobjedi da je prilikom kupovine u supermarketu morala da se, u raspravi sa više radnica, izbori za svoje pravo da voće izvaga u sopstvenom cegeru.

Pobjeda je pitala Direkciju za tržišnu inspekciju u kojim slučajevima zaposleni mogu da zabrane mjerenje robe u cegerima, na što su nam odgovorili da obavještenje o takvom pravilu treba da bude istaknuto na vidljivom mjestu u prodajnom objektu, na način koji je jasan i razumljiv potrošačima.

Otpor zaposlenih, pojasnili su, nastaje usljed činjenice da korišćenje sopstvene vrećice ili cegera može dovesti do određenih problema u pogledu tačnosti mjerenja (npr. vrećica ili ceger mogu biti teži od standardne kese koju obezbjeđuje trgovac), kao i do otežane kontrole robe na kasi (npr. mogućnost dodavanja robe nakon izvršenog mjerenja).

To umnogome utiče na to da ovakve alternative kod nas ne zažive.

Kese do 15 mikrona nijesu bezopasne

Iz Green home organizacije su kazali da pomenute alternative još nijesu dovoljno zastupljene, te da se o njima ozbiljnije ne razmišlja kada je riječ o pakovanju voća, povrća i sličnih proizvoda.

“Jedno od rješenja jeste da se voće i povrće mjere bez korišćenja kesa, a zatim pakuju u ličnu ambalažu na kojoj će biti jasno istaknuta cijena”, kazala je projektna koordinatorka u Green home organizaciji Iva Bulajić.

Podsjeća da se vrlo tanke kese, najčešće ispod 15 mikrona, koriste za voće, povrće, meso i peciva i da su napravljene od polietilena različite gustine, a izuzete su od zabrane jer služe za higijensko pakovanje rasutih proizvoda.

Kese debljine manje od 15 mikrona, dodaje, nijesu bile u fokusu djelovanja i nije bilo inicijativa za njihovu zamjenu, iz razloga što one nijesu zabranjene aktuelnim zakonom.

Mijenjati navike prije izmjene zakona

“Stoga, korišćenje kesa ne treba posmatrati samo kroz prizmu promjera koji su zabranjeni zakonom, i onih koji to nijesu. Navike treba mijenjati na osnovu činjenice da je plastika za jednokratnu upotrebu štetna, da je na planeti sve više plastičnog otpada i da, mikroplastika, koja nastaje razgradnjom upravo ovih proizvoda, predstavlja globalni problem sa potencijalno velikim uticajem na zdravlje ljudi i ekosistema”, naglasila je Bulajić.

Bulajić ističe da nijedan jednokratni plastični proizvod ne može biti bezopasan, pogotovo ako se odlaže na način na koji se to radi u Crnoj Gori.

“Uz nizak nivo reciklaže, nedostatak selektivnog odvajanja otpada, kese svih vrsta predstavljaju problem. Proizvodnja plastičnih kesa je ekonomski isplativa, ali njihov negativan uticaj na životnu sredinu počinje od samog procesa proizvodnje”, objašnjava Bulajić.

Plastične kese, podsjeća, nastaju preradom sirovina poput nafte i prirodnog gasa.

“Tokom proizvodnje dodaju se različiti hemijski sastojci kako bi kese dobile odgovarajuću čvrstoću, boju i savitljivost. Kako su nafta i gas neobnovljivi izvori, njihovo korišćenje nosi brojne posljedice po životnu sredinu. Sam proces eksploatacije može dovesti do zagađenja tla i vode, kao i do emisije štetnih gasova, uključujući metan i ugljen-dioksid. Pored toga, prerada sirovina u plastiku zahtijeva visoke temperature i upotrebu hemikalija, što dodatno doprinosi opterećenju životne sredine”, dodaje Bulajić.

Ona zaključuje da su, nažalost, kampanje usmjerene na smanjenje upotrebe plastičnih kesa više fokusirane na upotrebu kesa debljine od 15 do 50 mikrona.