Suđenje protiv nje izazvalo je ogromno interesovanje javnosti – sudnice su bile prepune novinara, posmatrača i članova porodica žrtava.

Posebno na dan presude, prostorije suda nisu mogle da prime sve, pa se veliki broj ljudi okupio ispred zgrade.

Masovno trovanje u moskovskoj školi

Sve je počelo u martu 1987. godine kada je u jednoj školi u Moskvi došlo do masovnog trovanja hranom. Trinaest osoba – troje djece i deset odraslih – završilo je u bolnici u teškom stanju. Četvoro od njih, uključujući dvoje djece, nije preživjelo.

Iako su simptomi podsjećali na trovanje hranom, doktori su bili zbunjeni pojavom neobičnih znakova poput gubitka kose. Istraga je ubrzo pokazala da nije riječ o običnom trovanju.

Otkriće smrtonosnog talija

Istražitelji su se fokusirali na školsko osoblje. Sumnje su se pojavile nakon smrti medicinske sestre Natalije Kuharenko, odgovorne za kontrolu kvaliteta hrane, koja je iznenada preminula od navodnog srčanog udara. Ekshumacija je pokazala šokantnu istinu – u njenom organizmu nađena je smrtonosna doza talija, izuzetno otrovnog metala.

Pretresom stana Tamare Ivanjutine pronađena je posuda sa rastvorom koji je sadržavao talijeve spojeve. Ispostavilo se da je riječ o Clericijevom rastvoru, hemikaliji koju je koristila za trovanje.

Motiv i način izvršenja zločina

Ivanjutina je priznala da je otrovala učenike jer su odbili da postave stolove i stolice u kafeteriji. Ali, istraga je otkrila mnogo mračniju istinu – ona i njena porodica otrov su koristili godinama.

Tokom 11 godina zajedničkog djelovanja, Ivanjutina i njeni najbliži izazvali su oko 40 trovanja, od čega je 13 završilo smrtnim ishodom. Samo je Tamara bila odgovorna za devet ubistava.

Suđenje koje je šokiralo SSSR

Proces protiv Ivanjutine i njene porodice trajao je gotovo godinu dana. Tokom suđenja, pokušavala je da povuče priznanja tvrdeći da su iznuđena, a čak je i nudila mito istražiteljima.

Ipak, dokazi su bili nepobitni. Presudom suda, Tamara Ivanjutina je osuđena na smrt strijeljanjem. Njena sestra i roditelji dobili su dugogodišnje zatvorske kazne.

Posljednje riječi bez kajanja

Na dan izricanja presude Ivanjutina nije pokazala ni najmanje kajanje. Nije izrazila saučešće porodicama žrtava, već je cinično poručila da su “zaslužili smrt”. Jedino za čim je žalila bilo je što nikada nije uspjela da kupi crnu Volgu, automobil o kojem je sanjala cijelog života, piše Russian seven.