BBC piše da ništa ne ukazuje da je na tom mjestu stradalo najmanje 11 ljudi, razvučena je samo žuta policijska traka i nekoliko policajaca svjedoči tragediji.

Na spoljašnjim zidovima zgrade u sredu popodne nema vidljivih tragova požara koji je buknuo 4. novembra u noć.

Crni ostaci gareži na sedmom spratu Doma penzionera ukazuju gdje je buktinja bila najsnažnija.

„Zahvaljujući vatrogascima i drugim službama spasili smo 20 ljudi od 32 sa sedmog sprata”, rekao je Mirsad Bakalović, direktor doma u ostavci, za BBC na srpskom.

Među spašenima sa tog sprata je i Zdravko Čolić.

„Bilo je strašno. Kao u horor filmu”, kaže ovaj 64-godišnjak za BBC.

U sobi Klinike za plućne bolesti Univerzitetsko kliničkog centra Tuzla je zajedno sa još jednim korisnikom doma.

Još ne znaju da li su možda neki od njihovih prijatelja preminuli.

„Bio sam sa kolegom u sobi kada je plamen buknuo na vratima”, govori Čolić.

Tragedija je zadesila Tuzlu u istoj nedjelji kada je treći najveći grad u BiH potresao slučaj podvođenja maloljetnica i trgovine ljudima.

Požari u domovima za stare na Balkanu nisu rijetkost.

Početkom ove godine, u požaru u domu za stare u beogradskom naselju Barajevu, poginulo je 11 ljudi.

Samo nekoliko mjeseci ranije, dvoje je stradalo u vatrenoj stihiji u domu kod Stare Pazove, na oko 40 kilometara od Beograda.

Čolić je zahvalan zaposlenima u domu, policajcima, civilnoj zaštiti i vatrogascima koji su ga iznijeli na balkon.

Neki od njih su povrijeđeni tokom spasilačke akcije.

Trenutno je u Univerzitetsko kliničkom centru (UKC) Tuzla hospitalizovano 30 ljudi, saopšteno je iz ove ustanove.

„Među povrijeđenima su i pet vatrogasaca i tri policajca”, saopšteno je iz tuzlanske policije.

„Petoro je na respiratoru i u kritičnom su stanju”, izjavio je Šekib Umihanić, direktor UKC Tuzla.

U bolnici je BBC na srpskom zatekao i Sadiku Čamdžić (71) koja je iz sobe 719 evakuisana na vrijeme.

Prvo je osjetila „čudan miris koji je podsjećao na izgorjelu plastiku”.

„Kad sam otvorila vrata i kad je huknuo dim to je bilo da padneš u nesvijest. Čula se vika, galama, plač, počeli su iznose ljude“, priča Sadika za BBC dok sjedi na krevetu.

U bolnicu je dovezena iza ponoći.

Mrak, gust dim i panika su je, kaže, uznemirili.

„Ne možeš da se snađeš, ne znaš gdje bi, kud bi.“

Van je životne opasnosti, ali se i dalje ne osjeća najbolje.

„Ne znam ima li mrtvih, znaš li ti“, pita, očekujući informaciju o ljudima s kojima dijeli životni prostor.

Novinar joj odgovara da ne zna, skrivajući od nje vijesti koje bi mogle dodatno da je uznemire.

Korisnici nižih spratova nisu povrijeđeni

Penzioner Boško Strinić iz Dervente na sjeveru Bosne noć je proveo u sobi.

„Nisam ni znao šta se dešava do jutros.”

Tada su zaposlenici došli da ga obiđu i pitaju kako je.

Djeca su mu Njemačkoj, a uslovima u domu je zadovoljan.

Enida Aganović iz Tuzle za požar je saznala od koleginica.

„Gori Dom penzionera, šta ti je s bratom“, pitale su je u telefonskom pozivu.

Popila je pilulu za smirenje i krenula ka domu.

„Šokirana sam, kada sam došla već je bio spušten na šesti sprat. Bio je nervozan“, priča Enida za BBC.

Mnogi od njegovih poznanika sa sedmog sprata nisu preživjeli.

„Njega i cimera Milana iz Bijeljine su brzo iznijeli i spasili.”

Štićenik doma već dvije i po godine je i Zuhridin Šubić.

„Moram da se zahvalim vatrogascima i policiji koji su došli da nam pomognu, da nas evakuišu. Toliko su se borili za nas”, kaže on.

Prozor sobe u kojoj boravi gledao je na sprat i sobe zahvaćene plamenom.

„Vidio sam koliko se ljudi bore za nas”.

Od gustog dima jedva se disalo, priča.

Bio je u strahu, iako je u tom trenutku vatra bila daleko od njega.

Sa mnogim štićenicima doma je u dobrim odnosima, svakodnevno šetaju, igraju šah.

„Mi smo jedna porodica”, kaže Šubić za BBC.

Na sedmom spratu je imao četvoro dobrih prijatelja.

„Ne znam da li su živi.”

U domu već 10 godina boravi i Dinka iz Živinica, mjesta nadomak Tuzle.

Za vrijeme požara je spavala, a probudili su je panični pozivi njenih komšija iz doma.

“Požar, požar! Gori Dom penzionera – čula sam četiri, pet puta”, kaže Dinka.

Kada je pogledala kroz prozor, ugledala je plamen i vatrogasce.

„Ušasno je bilo to gledati, grozno je preživjeti ovo“.

Budući da je bila na trećem spratu nije evakuisana i noć je provela u njenoj sobi.

Van zgrade Doma penzionera i Kliničko bolničkog centra, u Tuzli je običan radni dan.

Ljudi sjede u kafićima po sunčanom danu, ali se govori o tragediji.

Uzrok požara se utvrđuje

Iz uprave doma kažu da je protivpožarni sistem funkcionisao i još nije poznato šta je uzrok požara.

„Vatrogasni alarm je poslao signal na recepciju. Jedan od zaposlenih je odmah nazvao vatrogasnu jedinicu koja je stigla u roku od pet minuta”, kaže Mirsad Bakalović, dosadašnji direktor doma.

U pomoć su odmah došli hitna pomoć i policija, civilna zaštita.

„Što se tiče protivpožarne zaštite, mi smo sve uradili, ali vatra je bila previše jaka“, dodaje.

Jutro poslije tragedije je podnio neopozivu ostavku.

„To je najmanji ljudski gest koji sam mogao da uradim“.

Poslije tragedije, novinari su pitali gradonačelnika Tuzle Zijada Lugavića zašto su nepokretni korisnici doma bili na visokim spratovima, na šta je on odgovorio da uprava Dom penzionera određuje smještaj ljudi i da on nema informaciju zašto je neko na prvom, trećem ili petom spratu.

Upitan o kritikama porodica nekoliko štićenika i ranijim kritikama lokalnih političara Bakalović kaže da su neki korisnici zadovoljni, a neki ne.

Nezadovoljan je što u Federaciji BiH, jednom od dva entiteta u BiH, nema jedinstvenog zakona i što je ovaj oblik socijalne zaštite spušten na niži nivo odlučivanja – 10 kantona.

„Ovaj objekat je proglašen javnim dobrom od opšteg javnog značaja, tako da je vrlo teško u njega ulagati zbog procedura. Sve je do vlasti koja bi morala da zakonski uredi ovu oblast, prepiše od Hrvatske ili Srbije.”

Istraga je i dalje u toku, kažu nadležni.

Zbog smrtonosnog požara u Federaciji BiH četvrtak, 6. novembar proglašen je danom žalosti.

Dan žalosti je proglašen i u Distriktu Brčko, kao i u Crnoj Gori.