Proljećni umor je stanje koje se se najčešće javlja krajem zime i početkom proleća — otprilike od februara do aprila, kada dolazi do nagle promjene vremena i dužine dana. To je period kada se organizam prilagođava promjenama, što može uzrokovati javljanje specifičnih simptoma.

“Negdje ga i mi definišemo kao proljećni umor koji se javlja i koji je veza između i fiziologije i psihologije. Um i tijelo se ne mogu razdvojiti i na tom fiziološkom nivou gdje posmatramo tu iscrpljenost, slabije spavamo, pad energije. To je nešto što možemo da vidimo, na psihološkom nivou možemo da vidimo gubitak motivacije, slabije smo koncentrisani na stvari koje radimo, naše raspoloženje varira”, kazala je Andrijašević.

Prije nego što se zabrinemo, važno je znati da proces adaptacije na promjenu godišnjih doba traje relativno kratko- jednu do tri nedjelje. Andrijašević objašnjava koje hormonske promjene se za to vrijeme dešavaju u našem organizmu.

“Seratonin i melatonin mijenjaju svoje uloge i negdje je uopšte nedostatak vitamina D koji smo imali cijele godine u zimskom periodu sad ćemo ga imati više, sunce itd. Sve su to neke promjene koje mogu uticati na to da se mi ne osjećamo kako očekujemo. Čovjek očekuje ukoliko je sunčano i lijepo vrijeme da nas nosi euforija lijepog vremena”, rekla je ona.

Iako ne traje dugo, procesu adaptacija organizma ipak treba dati malo vremena, pa slučaju da primijetite navedene simptome, nemojte stvarati pritisak sebi, savjetuje naša sagovornica.

“Znači, ako vidite oko sebe sve ljude koje izlaze, koji šetaju, koji se dobro osjećaju, kako je lijepo, kako sam nešto radio, a vi imate taj osjećaj da vi to ne možete, to negdje vama može da bude dodatni momenat da se zapitate, šta to sa mnom nije u redu. Često i taj proljećni umor, ne očekujemo u nekom smislu da mi nemamo želju za tim socijalnim kontaktima, a takođe može da bude neki od momenata da osoba želi da se povuče, želi da bude sama, ne želi da se izlaže nekim socijalnim kontaktima da se druži sa drugim ljudim”, dodala je Andrijašević.

Ipak, bitno je razlikovati prolazno stanje kakvo je proljećni umor od kliničke depresije, koja spada u ozbiljna psihička oboljenja.

“Trajanje je nešto što je jedan od pokazatelja. Čovjek nema volju da izađe, ne vidi smisao svoga življenja, nema potrebu da se druži sa drugim ljudima, ni da obavlja radne zadatke koje je obavljala do tada. Njegov život nema smisao, a mi to ako se osoba osjeća umorno i iscrpljeno osoba će obavljati svoje zadatke, ali neće ih obavljati kao nekada, slabije će spavati. Ovdje imamo osobe koje imaju poremećen način spavanja, ne mogu da zaspu dugo ili samo spavaju”, ukazala je ona.

Kako bismo ublažili neprijatne simptome proljećnog umora, Andrijašević savjetuje da se hidriramo, provodimo vrijeme na vazduhu uz obaveznu fizičku aktivnost. Svakodnevne zadatke i obaveze treba obavljati koliko možemo, bez stvaranja pritiska. Ipak, ukoliko za pojedine aktivnosti ili druženje nekada nismo raspoloženi, najbolje je dati organizmu vremena da se odmori i u tišini adaptira na promjene.