Dvije studentkinje iz Podgorice, Iva i Jana Vujsić, koje žive sa Morkijevim sindromom, nakon uspješno završenih osnovnih studija nastavljaju svoje obrazovanje i bore se za ravnopravnost.

Vujsićeve kažu da sada imaju stalnog personalnog asistenta što im olakšava pristup nastavi, kretanje i osnovne dnevne obaveze.

“Problem koji smo ranije imali je sada jako lijepo riješen uz pomoći Glavnog rada, uz pomoći institucija koje svoj posao obavljaju kako treba, s pomoću Inicijative Mladih Boke i Centra za socijalni rad. Tako da smo zadovoljni asistentima, dvije djevojke koje su tu da nam olakšaju život i da nam je moguće da što normalnije i dostojanstvenije živimo”, kažu sestre.

To je, pojašnjavaju, velika “produžena ruka ili zamjena za moje noge”.

“Dakle, oni su tu da odrade ono što mi ne možemo, a htjeli bismo. Jer isto ne možemo same, a one nam pomognu. Borili smo se za to, kao i mnogi drugi, i dobili smo. Ali sad u ovom dijelu, kao i mnogi drugi, ne mogu da kažem. Jer nisu svi koji žele asistenta, dobili asistenta. I mislim da je potrebno razgovarati sa predstavnicima osoba sa invaliditetom i naći rješenje kako da se svakom građaninu, jer mi smo, naravno, građani ove zemlje, kao i svi drugi, ostvare prava”, kažu.

Iva i Jana nastavljaju obrazovanje i poručuju da žele samo jednake uslove.

“Ukoliko neko od nas hoće da studira, terba da studira. Imaće i dobre kolege i dobre profesore, a i postoji velika šansa da dobiju asistenta. Treba svako ko želi da studira, da studira bez obzira da li ima neku prepreku, neku smetnju u razvoju, neki hendikep. Ako je to ono što njega čini srećnim, treba to da radi. Ajde da barijere, posmatramo drugačije nego što ih posmatramo. Da kažemo u redu, ove barijere neće same da se sruše. Ja ću da je sklonim. Pokušaću, napraviću prvi korak, povući ću prvi potez, baciti ću prvu kartu, ali krenuću u tu borbu i znam da neće biti sama. I za mene je čitava jedna vojska, ne samo osoba sa invaliditetom, nego ljudi koji su spremni da nam pomognu i da nas saslušaju. Niko u ovoj zemlji i u ovom gradu nije sam. Samo mora da izađe iz zone komfora i da pokaže državi nešto da promijeni. I odmah će se promjene desiti”, tvrde sestre Vujisić.

Organizacije koje se bave pravima osoba sa invaliditetom ocjenjuju da država mora da obezbijedi stabilan i održiv sistem asistencije kako bi se mladima omogućilo da studiraju bez prepreka.