Sa rastom cijena stanova u Podgorici, sve su veće i kirije – to posebno ugrožava studente koji u glavni grad dolaze iz drugih opština.

Za jednosoban stan, zavisno od lokacije, potrebno im je da odvoje minimum 350 eura, dok se veći iznajmljuju za više.

„Što se tiče studenta, oni su posljednjih godina u sve težoj situaciji, međutim i oni na neki način nađu rješenje. Uglavnom dva druga ili dvije drugarice ili brat i sestra uzimaju jednostoban stan pa dijele troškove, jer to je jedini način. Ili na primjer uzmu dvosoban stan pa ih je tu troje ili četvoro“, ističe agent za nekretnine Haris Osmanagić.

Brucoškinja Dalila Falja došla je u Podgoricu iz Rožaja – jedna je od mnogih studentkinja koji su primorane da žive privatno, ali, kako ističe, srećna je što stan i troškove kirije dijeli sa sestrom.

„Trenutno živim sa sestrom i jako je izazovno, plus plaćam fakultet i sve to. Radile smo sezonski, a planiram i ove godine da radim da bih ujednačila budžet, a sa obzirom na to nisam odavde – sve to košta“, kazala je Falja.

Njena koleginica Svetlana Sošić iz Bijelog Polja imala je sreće da dobije pravo na studentski dom – u suprotnom kaže da ne zna kako bi mogla da studira u Podgorici.

„Ja mislim da je to jako izazovno zato što su kirije u posljednje dvije godine, kao i sve druge cijene, jako podignute, pa čak i do 500 eura. Tako da bi studentima bilo mnogo korisnije da su u studentskom domu i da svako ima pravo na to mjesto“, kazala je ona.

Za razliku od Svetlane, Nikolaj Čabarkapa iz Pljevalja nije uspio da dobije dom, zbog čega je bio primoran da napusti fakultet.

„Počeo sam da sturiram na Prirodno-matematičkom fakultetu, ali nisam mogao da ga završim zbog toga što sam morao da tražim posao, jer nisam mogao da platim stan. Onda je tu pokušaj bio i da studiram, i da radim, da zaradim, jer sami stanovi su skupi, minimum je 400 eura da se nađe stan. I onda vam dođe skoro nemoguće, da bi se studiralo, mora da se živi u studentskom domu, jer ovako jedino kod rodbine da neko stanuje. A za nekoga sa strane, tipa iz strane zemlje da dođe ovdje, veoma je teško da se prilagodi tome“, navodi on.

I nakon završetka školovanja brojni studenti žele da ostanu u glavnom gradu, međutim život sa kirijom im ne dozvoljova da žive svoje snove, već ih tjera na borbu za dostojanstvo i kvadrat nade za bolju budućnost.