U odluci Ustavnog suda se navodi da bi stav Vrhovnog suda doveo do situacije da nijedan sud suštinski ne ispita zakonitost i opravdanost pritvora Ljubu Bigoviću, Saši Boreti, Ljubu Vujadinoviću i Milanu Šćekiću.

“Ustavni sud je ukinuo rješenje Vrhovnog suda i predmetio vratio tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Apelacioni sud je 3. septembra 2025. godine, nakon izricanja osuđujuće presude, produžio pritvor četvorici optuženih, uz pravnu pouku da protiv tog rješenja imaju pravo žalbe Vrhovnom sudu”, podsjećaju iz Ustavnog suda.

Vrhovni sud je, međutim, žalbe odbacio kao nedozvoljene, uz obrazloženje da Apelacioni, kao drugostepeni sud, nije bio ovlašćen da produžava pritvor već samo da ga, nakon preinačenja presude Višeg suda, odredi ili ukine.

“Sud je ocijenio da pritvor optuženima nakon izricanja presude Višeg suda 2012. godine već traje do pravosnažnosti presude, odnosno do isteka kazni, pa Apelacioni sud nije mogao da donese novo rješenje o pritvoru. Za Vrhovni sud, to što je Apelacioni dao pogrešnu pravnu pouku, ne može konstituisati pravo na žalbu”, navode u Ustavnom sudu.

Ustavni sud nije prihvatio argument Vrhovnog suda o neprekinutom kontinuitetu pritvora, imajući u vidu da je u međuvremenu došlo do ukidanja pravosnažnih presuda, ali i očiglednog istovremenog postojanja dva rješenja o produženju pritvora i to Višeg i Vrhovnog suda.

Smatraju da je Vrhovni sud propustio da ispita da li se u trenutku donošenja odluke Apelacionog suda zaista stiču sve okolnosti za dalje produženje pritvora, pri činjenici da zakon nije predvidio ovu situaciju, odnosno da je riječ o pravnoj praznini.

“Ovo posebno pri činjenici da je riječ o predmetu u kojem je Ustavni sud već dva puta utvrđivao povredu zbog dugog trajanja pritvora, ali i Evropski sud za ljudska prava, a da se okrivljeni Saša Boreta, Ljubo Vujadinović i Ljubo Bigović u pritvoru neprekidno nalaze 20 godina, a Milan Šćekić 15 godina”, navodi se u odluci Ustavnog suda.

Ustavni sud je zaključio da je Vrhovni sud, odbacivanjem žalbi kao nedozvoljenih, faktički prihvatio i legitimisao nejasnoću u pogledu suda koji je produžio pritvor, a teret te nejasnoće je prebacio na optužene.

Vrhovni sud je u ponovnom postupku dužan da obezbijedi stvarnu i djelotvornu sudsku kontrolu zakonitosti pritvora, na način što će svojom odlukom i jasnim tumačenjem otkloniti nejasnoću i obezbijediti djelotvorno preispitivanje zakonitosti lišenja slobode i daljeg trajanja pritvora.