Postupak je pokrenut prihvatanjem inicijative Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.

U inicijativi je osporena odluka Savjeta Centralne banke kojom je propisana naknada za platne transakcije preko računa banke u inostranstvu – 0,20 odsto od iznosa sredstava, a najmanje 10 eura.

Zaštitnik je ukazao da komercijalne banke, za platne transakcije preko računa Centralne banke u inostranstvu, plaćaju fiksnu naknadu od jedan i po euro po nalogu, bez obzira na iznos novca koji se prenosi, dok Glavni državni trezor plaća 0,10 odsto od vrijednosti svake transakcije.

Ministarstvo finansija je u svom izjašnjenju navelo da, prema važećoj tarifi, komercijalne banke za transakciju od milion eura plaćaju naknadu Centralnoj banci od jedan i po euro, dok taj organ plaća hiljadu eura, ocjenjujući da takva razlika nije zasnovana na objektivnim kriterijumima.

CBCG je osporila navode iz inicijative Zaštitnika, navodeći da Savjet nije arbitrarno uveo finansijske obaveze korisnicima usluga, već da su prilikom donošenja Odluke o tarifama uzeli u obzir kompleksnost usluga koje pružaju određenom korisniku.

Osnovano se postavlja pitanje, navodi se u rješenju Ustavnog suda, da li propisivanje procentualnog iznosa naknade bez jasnih kriterijuma za stvarni trošak dovodi do nesaglasnosti osporenog akta sa Ustavom i zakonom.