Mikić je istakao da se građani ne mogu osjećati bezbedno.

“Iako se ja lično osjećam bezbjedno u Crnoj Gori, sem da budem neiskren, ali vratio se obračun kriminalnih klanova na tlo Crne Gore”, naveo je on i ukazao da je u posljednje dvije godine porastao  broj obračuna, od ubistava do pokušaja ubistava.

Evidentno je, smatra, da imamo, možda i još veći, problem u sudskoj grani vlasti.

“Brojni od ovih ljudi koji čine krivična djela su povratnici, jedan dio su ljudi koji su pušteni iz zatvora zbog toga što nije donijeta prvostepena presuda u onom roku od tri godine”, ukazao je Mikić.

Radević je, takođe, naglasio da se svakodnevno može čuti šta se dešava na crnogorskim ulicama, te ocijenio da Vlada nije stavila fokus na ključnu stvar – bezbjednost i sigurnost građana Crnoj Gore

“Ako građani nisu bezbjedni i sigurni, zalud nam je i zatvaranje svih poglavlja i zalud nam je ta neka politika na međunarodnom planu i to što se dešava u Briselu i bilo gdje, ako u Crnoj Gori nije dobro stanje”, dodao je.

Kako je rekao, postoje ljudi koji su i dalje na slobodi i koji kreiraju ovakav narativ u društvu, koji upravljaju sudstvom, tužilaštvom…

“A političke volje u ovom trenutku nema da se oni procesuiraju. Mislim, između ostalih, i na braću Đukaović, i na Brana Gvozdenovića, i na mnoge ljude koji su zatrovali naše društvo, koji su u tom periodu i formirali te narko-klanove koji se danas obračunavaju po ulicama Crna i Gore i Podgorice”, kazao je.

O promjeni Ustava i srpskom jeziku

Mikić ističe da ne misli da je vrijeme za promjene Ustava.

“Mislim da bi nas to povelo u tabore, u rovove, što nam u ovom trenutku ne treba”, ocijenio je.

Kaže da je zaista kompleksno pitanje da li bi srpski jezik trebalo da bude službeni, ali da moramo uvažiti ono što su rezultati popisa u Crnoj Gori.

“Dakle, apsolutno da nam je potrebna određena reforma. Možda da se nađe neki model koji će odgovarati zahtjevima građana i rezultatima popisa”, dodao je.

Radević, pak, kaže da smatra da nešto što je odraz volje većinske Crne Gore ne bi trebalo da pravi problem.

“Ako težimo nekom demokratskom društvu, prosto se nameće da moramo da prihvatamo i ono što žele neki drugi. Pravo koje želimo sebi, treba da ga damo i drugome. Ako se većina građana Crne Gore izjasnila da govori srpskim jezikom, ne vidim ništa sporno da se i to upiše u Ustav kao jedna činjenica”, zaključio je Radević.