Zvanični podaci i pokazuju da je u poslednjih 10 godina smrtnost od komplikacija dijabetesa u Srbiji porasla za 20 odsto, zato je bitno da se ova bolest prepozna, odnosno otkrije na vrijeme i liječi, poručuje docent dr Jelica Bjekić Macut, endokrinolog i predsjednica Republičke stručne komisije za prevenciju i liječenje dijabetesa.

Dijabetes više nije bolest budućnosti, on je naša svakodnevica. U Srbiji više od 770.000 ljudi živi sa ovom dijagnozom, a skoro polovina, odnosno 40 odsto, ne zna da je bolesna. Broj oboljelih svakodnevno raste, sve češće među djecom, adolescentima i mladima.

Kod mladih je u porastu dijabetes tip 2, na koji, ističe doktorka, može da se utiče. Redovna kontrola šećera u krvi posebno se preporučuje osobama, pogotovo gojaznim koji imaju porodičnu anamnezu (istoriju) šećerene bolesti, a i jedno i drugo, i gojaznost i porodična anamneza, faktori su rizika za obolijevanje od dijabetesa.

“Šećerna bolest više nije epidemija, to je pandemija. Skoro 800.000 ljudi ima šećernu bolest, i tačno je da na jednog dijagnostikovanog, nekad idu čak dva ili jedan i po nedijagnostikovani pacijent. Ljudi smatraju da, ako imaju šećer, da je to u redu, ali kad popričate sa njima, i pitate ih da li neko u porodici ima šećer, vidite koliko ne postoji još svijest o tome, da ako neko ima porodici ima povišen šećer da onda taj pacijent ima pozitivnu porodičnu anamnezu”,  objašnjava docent dr Jelica Bjekić Macut.

Ona naglašava da treba makar jednom godišnje, i kada ne postoje simptomi, da se uradi osnovna laboratorija i prekontroliše, kako nivo šećera, tako i nivo lipida u krvi, koji je, takođe, značajan parametar.

Parametri koji ukazuju na dijagnozu dijabetesa

Prema riječima dr Bjekić Macut, dvije vrijednosti preko na prazan stomak, to je već dijagnoza dijabetesa tip 2.

“Ako su vrednosti između 6 do 7, na prazan stomak, onda treba uraditi OGTT koji se radi sa 75 grama šećera i traje 2 sata. Ukoliko u 120. minutu šećer bude preko 7, 8, do 11 to je već predijabetes, ili kako mi kažemo, intolerancija glukoze. Ako je veći od 11, imamo dijagnozu dijabetesa”, objašnjava docent dr, Jelica Bjekić Macut.

Porasla smrtnost od dijabetesa u poslednjih 10 godina

Smrtnost od dijabetesa u Srbiji je u poslednjih 10 godina porasla za 20 odsto, za petinu.

“To su podaci iz našeg programa koja nam je dostavila naša koleginica epidemiolog Ivana Rakočević iz Instituta za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut”. To govori u prilog tome da ova bolest treba da se stavi u centar. Dijabetes je hronična bolest i naši pacijenti umiru od komplikacija. Kad nam dođe mlad pacijent koji ima šećer 12, i kaže da se osjeća dobro, mi se uvijek na to nasmijejemo. Šećer je tihi ubica. Zato ja uvijek kažem: “Vi ste sada dobro, ali mi sad moramo sve da uradimo da taj šećer ne djeluje loše na vaše krvne sudove, na nervni sistem, da ne ošteti krvne sudove i dovede do komplikacija”. To su mikro i makrovaskulane komplikacije, u smislu akutnog infarkta miokarda, moždanog udara, oštećenja bubrega, sljepila, amputacija nogu”, navodi endokrinolog i ističe da, neotkrivenu i neliječenu na vrijeme šećernu bolest, prate brojne komplikacije koje, nažalost, dovode do smrtnog ishoda.

Raste broj mladih oboljelih od dijabetesa

Među pacijentima koji obolijevaju od dijabetesa je sve veći broj mladih, kod kojih je u porastu dijabetes tip 2.

“Postoje tip 1 i tip 2 dijabetes. U porastu je tip 2 dijabetes, na koji mi možemo da utičemo. Na genetsku predispoziciju, način života – način ishrane, fizička neaktivnost, stres. Sve su to faktori na koje mi možemo da utičemo, pogotovo na način ishrane i na gojaznost. Jer, gojaznost je isto kvalifikovana kao bolest, kao ozbiljno oboljenje, i ona je faktor rizika za dijabetes kod ljudi koji već u porodici imaju pozitivnu porodičnu anamnezu šećerne bolesti. Znači, gojazni pacijenti su pod visokim rizikom pogotovo ako imaju pozitivnu porodičnu anamnezu za šećernu bolest”, objašnjava dr Bjekić Macut za “Blic TV” i dodaje da ne mora fizička aktivnost da podrazumijeva odlazak u teretanu, dovoljno je 30 do 45 minuta hoda.

Ukoliko postoji porodična istorija dijabetesa, svaka osoba bi posle 40. godine trebalo da redovno provjerava šećer.

“Ko dobija na težini, gojazan je, ima BMI preko 30, ili 25 do 30 (prekomerna težina), treba da se javi u Dom zdravlja i da uradite OGTT, ili da putem analiza u laboratoriji provjeri šećer. Po novim američkim kriterijumima, vrijednost šećera u laboratoriji na prazan stomak koji je preko 5,6, ako postoji porodična anamneza zahtijeva OGTT test. To je vrsta skrininga da bismo otkrili neotkriveni dijabetes. Takođe, može da posluži i hemoglobin A1C. Ako je on između 5, 7 i 6, 4, to je već predijebetes, ako je 6, 5 i više, to je šećerna bolest tip 2”, objašnjava doktorka.

Trudnice i dijabetes

Dr Jelica Bjekić Macut podseća da se kod trudnica šećer provjerava u 24. nedelji. Ukoliko postoje nezadovoljavajući nivoi, takvu pacijentkinju ne liječi ginekolog, nego endokrinolog.

“Svi se mi endokrinolozi bavimo gestacijskim dijabetesom, to je dijabetes koji se javlja u trudnoći. Kod gestacijskog dijabetesa su mnogo stroži kriterijumi nego kod običnog dijabetesa, i ako trudnica ima vrijednost šećera preko 5,1 na prazan stomak, za nju ne važi sve ovo što smo pričali za druge kategorije. Ona mora da bude upućena endokrinologu i onda mi procjenjujemo da li će se liječiti samo dijetom, a u prva tri mjeseca ima pravo i na metformin, ili ćemo u drugoj polovini trudnoće, ako je neophodno, dati insulin. Za svaku je apsolutno individualni pristup”, kaže dr Bjekić Macut.

Fokus zaslužuje i insulinska

Pored dijabetesa, u fokusu treba da bude i insulinska rezistencija. Kako objašnjava doktorka, mnogo mladih djevojaka koja liječim zbog policističnih ovarija (jajnika), koje imaju poremećaj ciklusa, koje je uslovila insulinska rezistencija, a koje imaju predispoziciju da u trudnoći razviju gestacijski, a kasnije i dijabetes tip 2:

“Ako one sa 20 godina imaju insulinsku rezistenciju, imaju pozitivnu porodičnu anamnezu, viđene su da u trudnoći razvijaju gestacijski diabetes, a kasnije u četrdesetim tip 2 dijabetes. Mnogo pacijentkinja imamo sa policističnim jajnicima, čak 10 odsto populacije, dok je u nekim zemljama taj postotak 25”, kazala je. dr Bjekić Macut.