Selo Trsa na pivskoj planini bilo je poznato po proizvodnji jagnjećeg mesa, skorupa, sira. Danas, opustjela je planina. Buljuci su rijetki, priča nam poljoprivrednik Stefan Jokanović, koji je prije nekoliko godina prodao stado.

“Razlog iz kojeg sam smakao ovce je radna snaga. Mi smo držali po 150 ovaca, tu je trebalo najmanje pet-šest radno sposobnih ljudi da bi se to radilo kako treba.
Prešli smo na farmu krava, imamo 20 krava i po jedan-dva dva biljka držimo”, priča on.

Što se tiče ovaca na Pivskoj planini i okolnim selima, sve je, priča Jokanović, opustjelo.

“Znači to je kraj, 10 godina i jagnje će vrijediti zlata”, navodi.

Teško se vratiti selu.

“Mladi čovjek koji nema nikakvog iskustva u poljoprivredi, ne može on toga da se prihvati. Tu mora čovjek da zna makar 50 zanata da bi se bavio ovim čim se mi bavimo. Teško je mladog čovjeka vratiti sad na selo”, navodi on.

Ko radi, može dobro živjeti na selu.

“Ovo vrijeme u zadnjih nekoliko godina odavno bolje nije dolazilo za poljoprivredu. Ovo samo mora čovjek da bude nezahvalan pa ne reče da je dobro. Jer recimo kad ti dobiješ na 20 krava neku premiju 10, 12, do 15.000 eura kad dobiješ, kad dobiješ kad se sve to preračuna… Recimo da je bila ova premija mome, otcu, kad je nas pet-šestoro podizao pa đe bi mu kraj bio”, navodi on.

Stefan sa suprugom Mijom obrađuje zemlju, a odnedavno razvijaju i seoski turizam.

“Turisti dolaze iz cijelog svijeta a najviše cijene domaću kuhinju. Svi sastojci kod nas u kuhinji su i sopstvene proizvodnje: mlijeko, meso, povrće – i sve ja spremam. Što se tiče najava, sezona je obećavajuća. Gostiju imam iz svih zemalja svijeta. Tako baš mi je juče jedna porodica iz Belgije napravila opet rezervaciju”, priča Mija.

Na selu se mora raditi. Malo je vremena za odmor.

“Čim stigne proljeće, nema sa vremena za sjeđenje”, zaključuje Jokanović.