“U Crnoj Gori su u prometu vakcine koje se koriste u zemljama EU i okruženja i uglavnom je riječ o ljekovima koji se primjenjuju dugi niz godina. Naravno da sastav vakcina nije tajna, kao što se može čuti od njihovih protivnika. Informacija o tome, kao i sva ostala saznanja o vakcinama i drugim ljekovima, nalaze se na web stranicama Instituta za ljekove i medicinska sredstva. Za sve vakcine koje su registrovane kod nas, informacije se mogu naći i na sajtu Instituta za javno zdravlje. To su tačni i pouzdani podaci”, ukazala je Vukićević.

Navela je da vakcine i drugi ljekovi, osim aktivne komponente, sadrže i takozvane pomoćne supstance, koje su neophodne da bi lijek zadržao svoj kvalitet tokom roka trajanja i da bi imao odgovarajući efekat.

“To su dobro poznate supstance poput sorbitola, želatina, natrijum hlorida i saharoze. Da bi se vakcina našla u prometu, mora biti dokazano da nijedna od tih supstanci nije štetna po ljudsko zdravlje. U proizvodnji se koriste neka jedinjenja, recimo aluminijuma. Važno je znati da su ona prisutna u hrani i vodi. Aluminijuma ima i u formulama kojima hranimo bebe. Količina ovih materija koje konzumiramo, odnosno koje dijete dobije prilikom vakcinacije, daleko je od količine koja bi eventualno imala štetne posljedice. Činjenica je da se vakcine daju u cilju prevencije, znači, daju se zdravim osobama i to najčešće djeci. Upravo iz tog razloga, standardi koji važe za njih su još stroži i rigorozniji u odnosu na ostale ljekove. Da bi jedna vakcina dobila dozvolu za stavljanje u promet, mora prije svega proći brojna toksikološka, preklinička i klinička ispitivanja, koja zapravo dokazuju da je u pitanju proizvod odgovarajućeg kvaliteta sa odgovarajućim efektom. I naravno, da je bezbjedan za primjenu kod djece”, istakla je Vukićević.

Podsjetila je da u kontroli kvaliteta vakcina izuzetno važno mjesto ima Institut za ljekove i medicinska sredstva.

“Uloga Instituta u odobravanju vakcina je prije svega da procijeni dostavljenu dokumentaciju, jesu li dostavljeni dokazi kojima se potvrđuje kvalitet, bezbjednost i efikasnost vakcine. Zatim Institut, odnosno Inspektorat, kontroliše da li kompanije koje se bave distribucijom i transportom vakcina u Crnoj Gori zadovoljavaju evropske standarde. Važno je istaći da svaku seriju vakcina obavezno prati sertifikat proizvođača, kao i dodatni sertifikat jedne od nezavisnih evropskih akteditovanih laboratorija, koji potvrđuje odgovarajući kvalitet. Još jedna važna aktivnost Instituta je da od zdravstvenih radnika i pacijenata prikupi informacije o eventualnim sumnjama na neželjene reakcije nakon vakcinacije, da te sumnje analizira i reaguje ukoliko je potrebno. Dakle, čitav proces, počev od razvoja i proizvodnje vakcina, preko njihove distribucije i transporta i na kraju, zaključno sa primjenom, odvija se pod strogim nadzorom”, podsjetila je Vukićević.

Poručila je da treba vjerovati u moć vakcinacije, da iza vakcina stoji nauka i stoje dokazi.

“Ti ljekovi su dragocjeni za naše zdravlje i ne izazivaju bolest, kako neki misle, nego nas štite. U Crnoj Gori, naročito posljednjih godina, bilježimo sve veći pad obuhvata vakcinama, pogotovo MMR vakcinom”, kazao je pedijatar iz Tivta, Jovan Raičević koji se već dugo, ne samo u ambulanti, nego i na društvenim mrežama, bori protiv zabluda o vakcinama.

“Na drugoj strani, kod nas se registruje rast novih slučajeva poremećaja iz spektra autizma. To jasno govori da postoji jedan jaz između zabluda roditelja i realnosti. Dakle, imamo još jedan u nizu dokaza da između MMR vakcinacije i poremećaja iz spektra autizma ne postoji nikakva veza. Nauka je odavno to istražila i dokazala da veze između ove dvije pojave ne postoje. Autizam je neurorazvojni poremećaj koji nastaje dok je dijete još u majčinoj utrobi i sa tim poremećajem se rađa, ali se vrijeme kada se ispoljavaju simptomi autizma poklapa sa vremenom kada se dijete vakciniše. Roditelji zbog te vremenske slučajne veze, formiraju uvjerenje o uzročno-posljedičnoj povezanosti vakcinacije i autizma, koja zapravo ne postoji. Mi to jasno znamo, zato što je nauka dobro istražila ovu pojavu i to je bila vruća tema početkom 2000. Rađene su na desetine, čak i stotine odličnih studija. Ja bih izdvojio dvije. Jedna je studija sprovedena u Danskoj, koja je na uzorku od preko 500.000 djece utvrdila da ne postoji veza između autizma i MMR vakcine. Ova studija je imala jednu podgrupu djece visokog rizika, nekoliko hiljada mališana koja imaju braću i sestre sa autizmom. Zbog toga se smatraju visokorizičnom populacijom. Ispitivano je da li MMR vakcina može biti okidač za taj poremećaj s obzirom da su djeca imala genetsko opterećenje. Ali, ni to nije dokazano”, istakao je dr Raičević.

Naveo je i podatke iz velike japanske studije, koja je sprovedena od 1989. do 1993. godine.

“Tada je u Japanu bila obustavljena MMR vakcinacija. U Jokohami je praćeno 300.000 djece, koja su rođena u tom periodu. Utvrđeno je da je kod njih, iako nijesu iminizovana MMR vakcinom, stopa porasta autizma bila praktično identična toj stopi u drugim razvijenim zapadnim zemljama, koje su sprovodile MMR vakcinaciju. Jedna od velikih zabluda roditelja jeste i da djeca primaju mnogo vakcina, da ih primaju rano, odjednom, te da to može preoptereti njihov imunski sistem. Međutim, istina je drugačija. Onog momenta kad se dijete rodi, izloženo je milionima virusa i bakterija iz svoje okoline. Njegov imunitet stalno radi. Ono praktično 24 sata dnevno proizvodi antitijela na čitav niz bakterija i virusa. Onih nekoliko desetina antigena koje djete dobije kroz vakcinu, zapravo je samo kap u moru antigena, kojima je svakodnevno izloženo. Mi samo treba da se sjetimo kako male bebe dok puze, sve što dohvate na podu, stave u usta. Onog momenta kada stave neki predmet s poda u usta, cuclu ili nešto slično, one su praktično unijele na desetine hiljada više antigena, nego što unesu vakcinom. Tako da uopšte nema razloga za strah”, naglasio je dr Raičević.

Objasnio je da nije sporan ni veliki broj vakcina koje djeca primaju, ali jeste odlaganje vakcinacije.

“Jako je važno da se djeca vakcinišu na vrijeme, zato što je kalendar vakcinacije sačinjen tako da im obezbijedi zaštitu od ozbiljnih zaraznih bolesti u vrijeme kada su na te bolesti najosjetljivija. Tako recimo, mi šestovalentnom vakcinom počinjemo imunizaciju već sa dva mjeseca, najviše zbog toga što ona sadrži komponentu koja djecu štiti od velikog kašlja. Veliki kašalj u prvim mjesecima života je jako opasna bolest i vrlo lako može da završi smrtnim ishodom ili sa trajnim neurološkim posljedicama. Zbog toga je važno ne odlagati vakcinaciju, odnosno, djecu vakcinisati onda kada je kalendarom predviđeno. Takođe je, na primjer, predviđeno da se MMR vakcina daje između 12 i 15 mjeseci. Djeca je ne mogu primiti ranije, u prvoj godini života, zato što su danas sve majke vakcinisane MMR vakcinom. Pošto je ona izuzetno efikasna i daje imunitet praktično za cijeli život, majke u svom krvotoku imaju visok nivo antitijela protiv malih boginja. Prenose ih na dijete tokom trudnoće kroz placentu. I kad se beba rodi, prvih mjeseci ima majčina antitijela u visokom titru. Ta antitijela ne bi dozvolila efikasnu vakcinaciju, jer bi uništila viruse iz vakcine. Zbog toga čekamo da dijete navrši 12 mjeseci, jer znamo da tada nijedno dijete više nema majčin imunitet i spremno je da primi vakcinu, koja će onda biti efikasna i bezbjedna za njega”, naveo je dr Raičević.

Podsjetio je da se roditelji više plaše vakcina, nego bolesti, što je potpuno pogrešno.

“Svjedoci smo da su vakcine, kao što se kaže, žrtve sopstvenog uspjeha. Roditelji nemaju priliku da vide u svojoj okolini kako izgleda kad dijete oboli od neke ozbiljne i teške bolesti, kao što je meningitis, ili difterija, kao što je tetanus, kao što je dječja paraliza. I zbog toga se danas mnogo više plaše vakcina, nego što se plaše bolesti. Smatraju da je najbolji imunitet prirodni. Međutim, prirodni imunitet je stečen preležanom bolešću. Znači, ako neko preleži dječju paralizu u paralitičkom obliku, njemu ostaju trajna oštećenja u vidu paraliza ruku ili nogu, trajni invaliditet. Sigurno nije neka utjeha, što je kasnije otporan na dječju paralizu i ne može ponovo da oboli kad je ostao poslije ove bolesti invalid. Mnogo je bolje da dijete dobije vakcinu, da se ne razboli i nema tih posljedica. Najbolje je da dijete bude zaštićeno na bezbjedan način”, savjetovao je dr Raičević.

Podsjetio je da je MMR vakcina izuzetno bezbjedna i da štiti od tri bolesti – malih boginja, rubeole i zaušaka.

,,Male boginje su najproblematičnije zato što su izuzetno zarazne. Praktično, to je najzaraznija bolest u ljudskoj patologiji i ona se uvijek širi epidemijski. Zbog izuzetno niskog obuhvata, sjedimo na buretu baruta i samo je pitanje vremena kad će naići neko i proširiti infekciju među nevakcinisanom djecom, pogotovo u vrtićima. To će onda biti velika epidemija. Biće veliki broj komplikacija, prije svega upala pluća, upala ušiju, dehidracija, pa i upale mozga. Statistika je neumoljiva. Otprilike, jedan do dva slučaja na hiljadu oboljelih završe smrću, a uvijek su u pitanju hiljade, s obzirom da je bolest jako zarazna”, upozorio je dr Raičević.

Prema njegovim riječima, prilikom informisanja o vakcinaciji, roditelji ne treba da se oslanjaju na društvene mreže, gdje nemaju mogućnost da provjere pouzdanost tih saznanja.

“Prije svega, treba da se oslone na navode relevantnih institucija i na pedijatra. Niko bolje od pedijatra ne zna o zdravlju vaseg djeteta i o vakcinama. Vakcinisite vasu djecu da bi odrastala zdravo i bezbjedno”, poručio je dr Raičević.