Kako je rekao, Povelja ujedinjenih nacija koja reguliše upotrebu sile u međunarodnim odnosima, postala je mrtvo slovo na papiru.

“Po povelji upotreba sile u međunarodnim odnosima je zabranjena, osim u dva jasno definisana slučaja:
Samoodbrana -Povelje UN dozvoljava državi da upotrebi silu ako je žrtva oružanog napada, dok Savjet bezbjednosti ne preduzme mjere.
Odluka Savjeta bezbjednosti UN – Ako Savjet bezbjednosti utvrdi da postoji prijetnja miru, narušavanje mira ili akt agresije, Savjet bezbjednosti može odobriti upotrebu sile radi očuvanja ili obnove međunarodnog mira. Poznato je da SB UN nije donio odliku o napadu na Jugoslaviju, Rusija i Kina su bile protiv.
Sve druge intervencije (bez ova dva uslova) smatraju se protivnim međunarodnom pravu”, rekao je on.

Agresija na SRJ je presedan koji je, kako kaže, oslabio međunarodno pravo i otvorio prostor za kasnije intervencije bez jasnog mandata UN.

“Iako međunarodno pravo formalno nije prestalo da postoji, njegov autoritet je 1999. godine značajno narušen, što je doprinelo kasnijoj praksi jednostranih nekontrolisanih vojnih akcija velikih sila kojoj i danas svjedočimo”, ističe Zogović.