Postoje gradovi koji vjekovima čuvaju svoju arhitekturu, trgove i ulice. A postoji i Beograd – grad koji je kroz istoriju nebrojeno puta mijenjao gospodare, rušen, paljen, obnavljan i ponovo pretvaran u bojno polje.
Nije slučajno što se za srpsku prijestonicu vezuje podatak da ju je osvajalo čak 40 armija, dok je 38 puta podizana iz pepela. Njegov položaj na ušću Save u Dunav bio je istovremeno najveća prednost, ali i istorijska nesreća ovog grada.
Ko god je želio kontrolu nad Balkanom i putevima između srednje Evrope i istoka, želio je i Beograd.
Od Singidunuma do Beograda
Priča o Beogradu počinje mnogo prije nego što je dobio današnje ime. Na prostoru današnjeg grada postojala su naselja još u praistoriji, dok su Kelti u 3. vijeku prije nove ere osnovali Singidunum.
Dolaskom Rimljana, Singidunum postaje važno vojno i trgovačko središte. U njemu je bila stacionirana rimska Četvrta legija Flavija Feliks, a grad je imao značajnu ulogu u odbrani granice Rimskog carstva.
Međutim, strateški položaj koji mu je donosio značaj ubrzo je postao i razlog njegovih stradanja.
Tokom seoba naroda, Singidunum je bio izložen napadima različitih osvajača. Goti su ga razorili 378. godine, a Huni su ga 441. godine gotovo potpuno uništili.
Vizantijski car Justinijan Prvi obnovio je utvrđenje 535. godine, ali mir nije dugo trajao. Avari i Sloveni ponovo su napadali grad, a antički Singidunum postepeno je nestajao iz istorije.
Grad koji su svi željeli
Tokom narednih vjekova Beograd je prelazio iz ruku u ruke. Njime su vladali Bugari, Vizantinci i Ugari, a svaki novi gospodar nastojao je da utvrdi njegov položaj i prilagodi ga sopstvenim vojnim potrebama.
Prvi pisani pomen slovenskog imena Beograd datira iz 878. godine, u dokumentu pape Jovana Osmog.
Posebno značajan period nastupa početkom 15. vijeka, kada despot Stefan Lazarević dobija Beograd i pretvara ga u prijestonicu Srpske despotovine. Grad tada doživljava veliki razvoj, postaje važno političko, kulturno i trgovačko središte, a njegova tvrđava dobija novo značenje.
Ipak, nakon smrti despota Stefana, Beograd ponovo prelazi pod ugarsku vlast.
Godine 1521. osmanska vojska predvođena sultanom Sulejmanom Veličanstvenim osvaja grad. Beograd postaje važna osmanska tvrđava i polazna tačka za dalja osvajanja prema srednjoj Evropi.
Beograd između dva carstva
Posebno dramatičan period nastupa tokom 17. i 18. vijeka, kada se za kontrolu nad Beogradom smenjuju Osmansko i Habzburško carstvo.
Grad je više puta opsjednut, bombardovan i razaran. Austrijanci ga osvajaju 1688. godine, ali ga Osmanlije ubrzo vraćaju. Ponovo prelazi u austrijske ruke 1717. godine, kada počinje velika rekonstrukcija tvrđave i grada.
U tom periodu Beograd dobija i barokno lice. Austrijski vojni inženjeri rade na modernizaciji fortifikacija, a jedan od najznačajnijih ljudi tog poduhvata bio je Nikola Doksat de Morez.
Međutim, već 1739. godine, nakon novog rata, grad ponovo prelazi pod osmansku vlast. Austrijski objekti i djelovi utvrđenja bivaju rušeni, a Beograd ponovo mijenja svoj izgled.
To je bio samo jedan u nizu istorijskih preobražaja koji su ostavili trag na njegovoj arhitekturi.
Od ustanaka do svjetskih ratova
Početak 19. vijeka donosi novu prekretnicu. Tokom Prvog srpskog ustanka Beograd je oslobođen 1806. godine, a nakon Drugog srpskog ustanka i dugog procesa sticanja autonomije, grad 1867. godine konačno napušta osmanska vojna posada.
Beograd tada počinje da se razvija kao moderna srpska prijestonica.
Ali ni tada nije dobio mir.
Tokom Prvog svjetskog rata bio je među prvim evropskim gradovima koji su pretrpjeli bombardovanje. Austrougarska vojska napala ga je već u julu 1914. godine, a grad je tokom rata više puta bio okupiran i oslobađan.
Samo nekoliko decenija kasnije, 6. aprila 1941. godine, nacistička Njemačka započela je razorno bombardovanje Beograda. U napadu su stradale hiljade ljudi, a veliki dio grada bio je razoren.
Među uništenim objektima bila je i zgrada Narodne biblioteke na Kosančićevom vencu, u kojoj je izgorio neprocjenjiv dio srpske pisane kulturne baštine.
A onda, na Vaskrs, 16. aprila 1944. godine počelo je i savezničko bombardovanje. Iznad srpske prijestonice letjeli su avioni koje je naš narod zvao savezničkim, a koji će ubiti više od hiljadu ljudi i napraviti veću štetu nego neprijatelj 1941. godine.
U napad je krenulo više stotina bombardera britanske i američke avijacije. Već u 11.56 nebo nad srpskom prijestonicom bilo je ispunjeno savezničkim avionima B-17 pod komandom 15. američke vazdušne armije. Beograđani, pogotovo najmlađi, istrčali su na ulice i mahali avionima uz povike “Naši, naši”, misleći da se vraćaju iz borbi sa njemačkim trupama…
Ni posleratni period nije prošao bez novih ratnih razaranja. Tokom NATO bombardovanja 1999. godine pogođeni su brojni objekti u Beogradu, uključujući zgrade državnih institucija i medija.
Grad koji je svaki put nastavljao dalje
Danas, dok prolazimo Kalemegdanom, Knez Mihailovom ulicom ili pored starih beogradskih zdanja, teško je zamisliti koliko se istorije krije ispod naših nogu.
Svaki sloj grada nosi trag nekog drugog vremena – rimskog, vizantijskog, osmanskog, austrijskog, srpskog i jugoslovenskog.
Beograd nije grad koji je sačuvao isti izgled kroz vjekove. Naprotiv, njegova posebnost upravo je u stalnoj promjeni.
Možda je zato i danas jedan od najprepoznatljivijih gradova ovog dijela Evrope: ne zato što nikada nije pao, već zato što je, uprkos brojnim rušenjima i osvajačima, svaki put uspijevao da se podigne.











