Patrijarh je poručio da nas vjera u Boga i ljubav prema bližnjima obavezuju na vječno sjećanje, molitvu i brigu jednih o drugima, ističući da se bol porodica i čitavog naroda može iscjeliti samo kroz molitvenu utjehu, ali i jasnu svijest o odgovornosti.
“Pomolili smo se za pokoj njihovih duša, znajući da je bol jer se rastajemo onda kada to naša ljudska logika ne predviđa, onda kada imamo utisak da se nešto desilo ranije nego što bi trebalo da se desi. Ali mi znamo da je važnije od svega ne kada će ko otići u naručje Božje, nego gdje će stići, da li će zaista biti u naručju Božjem ili će to naručje promašiti. Zato se mi molimo za pokoj duša nevino postradalih pod nastrešnicom u Novom Sadu, da im Gospod da carstvo nebesko, da im da pokoj, da im da mir i radost tamo gdje nema tuge, gdje nema uzdisanja, gdje nema bola, a da isto tako utješi i sve njihove bližnje”, rekao je patrijarh.
On je pozvao narod da nikad u svojim molitvama ne zaboravi postradale i to da je svaki život dar od Boga.
“Ali da imamo odgovornost za njega, kao što i u ovom slučaju imamo svi odgovornost za sve, ali postoji neko ko je na drugačiji način odgovoran za ono što se desilo. Neka mi Bog da da uvijek, moleći se Njemu i moleći se jedni za druge, i evo za postradale: Saru, Valentinu, Milicu, Nemanju, Vukašina, Anđelu, Miloša, Anju, Stefana, Sanju, Vaska, Đorđa, Goranku, Vukašina, Milenu, Đuru, budemo svesni uvek odgovornosti svih i odgovornosti posebne”, rekao je Porfirije.
Patrijarh ističe da bi nesreća u Novom Sadu trebalo da nam bude podstrek da se približimo Bogu i budemo bolji ljudi, kako bi onda bili bliži i bolji jedni drugima.
“Večni pokoj daj Gospode Sari, Valentini, Milici, Nemanji, Vukašinu, Anđelu, Milošu, Anji, Stefanu, Sanji, Vasku, Đorđu, Goranki, Vukašinu, Mileni, Đuri i daj im večni život”, rekao je patrijarh.
Život izgubilo 16 osoba
Nemanja Komar (2007) iz Stepanovićeva, Anđela Ruman (2004) iz Stare Pazove, Đorđe Firić (1971) iz Kovilja sa unukama Valentinom (2014) i Sarom Firić (2018), Milica Adamović (2008) iz Kaća, Mileva Karanović (1948) iz Kaća, SanjaArbutina Ćirić (1989) iz Kaća, Stefan Hrka (1997) iz Beograda, Miloš Milosavljević (2003) iz Knićanina, Đuro Švonja(1947) iz Stepanovićeva, Vukašin Raković (1955) iz Bukovca, Vasko Sazdovski (1979) iz Severne Makedonije, Goranka Raca (1966) iz Novog Sada, Anja Radonjić (2001) iz Paraćina i Vukašin Crnčević (2006) iz Zmajeva
Građani iz nekoliko pravaca u Novom Sadu došli na komemorativni skup
Građani su ka Željezničkoj stanici krenuli sa tri lokacije: od Medicinskog fakulteta, Limanskog parka i prilaza Duginom mostu. Na čelu kolone građani drže pet vijenaca i baner sa brojem 16.
U 11.52 počelo je odavanje pošte 16-minutnom tišinom za stradale u padu nadstrešnice.
