Aleksić je istakao da su dva stuba identiteta koji je održao Crnu Goru i na kojima je počivala njegoševska Crna Gora srpstvo i pravoslavlje.

“Oni koji prave otklon kažu da Crna Gora više ne treba da pripada tradicionalnom vizantijsko-slovenskom i pravoslavnom civilizacijskom krugu, već da treba da se izmjesti u zapadni rimokatoličko-protestantski. To je ovdje govoreno sa najviših državnih adresa”, kazao je potpredsjednik Vlade, naglasivši da se ništa što je Njegoš govorio, radio, pisao, svjedočio svojim životom – ne suprotstavlja vrijednostima modernog doba.

On je rekao da Njegoševo stvaralaštvo zauzima jedinstvenu poziciju u kulturi svekolikog srpskog naroda, a ne samo naroda u Crnoj Gori.

“Ono tu poziciju zauzima ne samo kao vrhunski izraz nacionalnog i kulturnog identiteta i duhovne vertikale, nego i kao univerzalna poetska vizija svijeta i čovjeka u njemu. Njegoš je kao pjesnik apsolutno univerzalan”, ocijenio je Aleksić.

Kako je kazao, njegovo književno-filozofsko nasljeđe poredstavlja trajnu vrijednost srpsko-pravoslavne kulture i slovenskih naroda u cjelini.

“U svom duhovnom sklopu približava se najumnijim tvorevinama čovječanstva. Njegoš je, jednostavno rečeno, oblikovao identitet i duhovnost Crne Gore”, dodao je.

On je, rekao je, svevremen i savremen, kao svi velikani duha i kulture – Homer, Dante, Gete, Dostojevski…

“Njihovo djelo je neprolazno”, naglasio je Aleksić.

Uprkos tome, istakao je, postoje tendencije da se Njegoš proglasi retrogradnim, neevropskim, genocidnim…

“Nema nikakve sumnje da je univerzalan duh i pjesnik, aktuelan i danas i da nam njegovo djelo govori i da nas može poučiti i o slobodi, i o junaštvu, pravdi, našoj ukupnoj egzistenciji”, naveo je Aleksić.

Osvrnuo se i na riječi Vladike Nikolaja da se ne zna da li Njegoš ljepše piše o hrišćanstvu ili islamu.

“Jedno je kad piše o islamu, a drugo kad govori o Osmanskom carstvu, koje je zloupotrebaljavalo tu religiju i koje je ovdje bilo okupaciona sila, koja je ugrožavala slobodu”, zaključio je Aleksić.