Kako nezvanično saznaje Adria TV, sastanak premijera Spajića i predsjednika Skupštine Andrije Mandića, održan u četvrtak, bio je politički udarac upravo Mandiću.

Premijer je, kažu izvori, iskoristio Botun da pokaže nezadovoljnima unutar PES-a da sve poluge vlasti drži u svojim rukama. Jedan od poslanika PES-a, prema tim informacijama, već pregovara sa ljudima bliskim DPS-u – scenario za slučaj da Mandić odluči da napusti vlast.

Istovremeno, kako nezvanično saznaje Adria TV, u danima nakon događaja na Kneževića je vršen snažan pritisak da odustane od izlaska iz vlasti.

Izvor blizak Vladi tvrdi da su postojali čak i pokušaji političkih nagodbi koje “mnogi ne bi odbili“. O čemu je tačno riječ, izvor nije želio da precizira, ali je naglasio da se radilo o ozbiljnim ponudama koje su imale za cilj da ublaže Kneževićev stav i spriječe krizu.

Pritisci su dolazili sa više strana – iz same Vlade, od koalicionih partnera, pa čak i iz, što je malo zapanjujuće, međunarodnih krugova.

Poruka je bila jasna: izlazak DNP-a iz Vlade mogao bi da sruši političku stabilnost i otvori prostor za povratak DPS-a. Paralelno, pojedini mediji su pokušavali da predstave Kneževića kao destruktivnog faktora, dok su se u javnosti plasirale teze da bi njegov potez ugrozio investicije i evropske fondove. Nakon sjednice Predsjedništva DNP žele da ga predstave kao nekog ko nije održao riječ, što nije tačno s obzirom na usvojene zaključke. Uprkos svemu, Knežević nije popustio.

Njegova politička filozofija zasniva se na uvjerenju da DNP nije u vlasti zbog fotelja, već zbog odbrane nacionalnih interesa. Status srpskog jezika, zakon o državljanstvu i trobojka označeni su kao crvene linije preko kojih neće prelaziti, dok je Botun bio samo kap koja je prelila čašu. Podsjetimo, odluke o Srebrenici i Jasenovcu, koje DNP doživljava kao ponižavajuće za srpski narod, dodatno su učvrstile njegov stav da kompromisa nema.

Poruka je bila nedvosmislena: ako inicijative budu ignorisane, DNP izlazi iz Vlade. Time je Knežević pokazao da je spreman na radikalan rez, čak i po cijenu gubitka vlasti.

S druge strane, za Andriju Mandića Botun je bio bolan udarac. Iako je više puta spasavao koaliciju i samog Spajića, sada je dobio jasnu poruku – njegova uloga je protokolarna. Premijer donosi odluke, a predsjednik Skupštine ostaje u sjenci. Njegova dilema je očigledna: ostati uz Spajića i prihvatiti marginalizaciju ili stati uz Kneževića i rizikovati politički lom.

Botun je prerastao u simbol političke krize. Spajić demonstrira autoritarni kurs i gradi alternativne kanale moći, Knežević odbija da popusti uprkos pritiscima i nagodbama koje su mu nuđene, a Mandić se nalazi između nemoći i odluke koja može promijeniti tok crnogorske politike.

Sve ukazuje da je ovo tek početak ozbiljnog pregrupisavanja na političkoj sceni.