Majka pretučenog dječaka, građanska aktivistkinja Bojana Jokić, u razgovoru za Adria televiziju kaže da je razočarana nedostatkom empatije očevidaca nasilja i reakcijom uprave škole.

Na ovu temu razgovarali smo i sa advokaticom Vesnom Radović.

Daris Murić iz Bara, tada gimnazijalac, u oktobru prošle godine zadobio je po život opasne ubodne rane od noža, koje su mu nanijela dva maloljetnika na malom odmoru ispred škole. Izmjene zakona o postupanju prema maloljetnicima tražene su još tada, na protestima pod sloganom „Grad za Darisa“, na kome su Barani tražili pravdu za svog mladog sugrađanina, ali i sankcije za napadača, koji je nakon samo devet dana pušten iz pritvora. Ipak, po tom pitanju nije urađeno skoro ništa, a nakon ovog slučaja, nizali su se brojni novi primjeri vršnjačkog nasilja.

Iz istog grada stiže mučni video snimak prebijanja dječaka od samo 13 godina, čiji su napadači takođe maloljetni. Uprkos svemu, vršnjačko nasilje u crnogorskom Krivičnom zakoniku još uvijek nije definisano, niti inkriminisano kao zasebno krivično djelo.

„Ali radnje vršnjačkog nasilja mogu biti elementi nekog drugog krivičnog djela protiv života i tijela, javnog reda i mira, kao što je nasilničko ponašanje, zlostavljanje i druga krivična djela. Međutim, taj pojam možemo naći u opštem Zakonu o obrazovanju i vaspitanju, koji u suštini zabranjuje svaki oblik nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja u ustanovama, a takođe propisuje obaveznu disciplinsku odgovornost, odnosno pokretanje postupka protiv i učenika, i protiv odraslih koji vrše neki vid nasilja ili zanemarivanja“, ističe advokatica Vesna Radović.

Po zakonu, organ starateljstva kome je dijete povjereno na čuvanje je obavezan da o njemu vodi računa. Ozbiljne propuste na polju zaštite svojih učenika napravila je uprava Srednje mještovite škole u Golubovcima, smatra građanska aktivistkinja Bojana Jokić, čiji je sin juče pretučen ispred te ustanove.

Jokić navodi da je direktor škole nakon incidenta nije ni kontaktirao, uz opravdanje da se sve desilo van školskog dvorišta.

„Ja sam u posjedu snimka koji sam dobila od djece, drugova mog sina, na kome se jasno vidi da moje dijete bježi od ostale djece koja ga napadaju. Tu se jasno vidi da on bježi od glavnog ulaza škole prema autobusu, to je nekih 10-15 metara tog puta, ali i dalje se nalazi na rubu uz školsku ogradu“, kazala je Jokić.

Jokić je u objavama na društvenim mrežama pitala upravu škole da li ljudska i moralna i profesionalna odgovornost prestaje kad djeca preskoče metar ispred ograde da uđu u autobus, ili ih je strah tužbe i javne osude jer znaju da snimak neće objaviti zbog svog djeteta, koje ni od odraslih očevidaca nije naišlo na empatiju.

„Povređuje me činjenica da je vozač autobusa, privatnog prevoznika Bulatovića, sjedio u autobusu i sve vrijeme posmatrao i da pritom mom djetetu, kad je ušlo u autobus, niko nije pružio pomoć osim učenika 3. razreda koji su mu dali maramicu da se očisti. Niko mu nije ponudio da ga povede do Hitne pomoći da mu se konstatuju povrede, niti ga je pitao šta mu je, da li ga boli nešto, niti je policija obaviještena. Moram naglasiti da škola isto ima nadzorne kamere koje pokrivaju i dio uz ogradu- dakle naravno da su morali biti obaviješteni i znati da se nešto desilo“, naglašava Jokić.

Sve je više apela i zahtjeva prema nadležnim institucijama da pooštre kazne za maloljetne prestupnike. Aktuelni Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku predviđa da lice koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršilo 14 godina, ne može biti krivično gonjeno.

„Za maloljetno lice sa navršenih 14 godina i više može se izreći vaspitna mjera, vaspitni nalog, opomena, kazna maloljetničkog zatvora, ali samo za ona djela za koja je propisana kazna zatvora preko pet godina, kada zbog visokog stepena njegove krivice, vaspitne zapuštenosti, okolnosti pod kojim je učinjeno krivično djelo, priroda i težina djela ne opravdaju izricanje vaspitne mjere“, pojašnjava advokatica Radović.

Imajući u vidu manjkavosti zakona na koje već duže vrijeme ukazuju ogorčeni i uplašeni roditelji, postavlja se pitanje sa koliko oštrim sankcijama će se suočiti maloljetni napadači iz Golubovaca, koji su svom vršnjaku nanijeli povrede koje nisu nimalo naivne.

„Moj sin ima prelom šake jer je podigao ruku da se odbrani u napadu, a djeca su koristila, koliko sam saznala, mislila sam da su to metalne palice, ali nisu nego plastične, i kako je podigao ruku udaren je u spoljni zid šake kod malog prsta palicom, tako da je taj dio tu pukao. Ima hematome po licu i tijelu, koji su isto konstatovani u ljekarskim izvještajima. Imao je bolove u vilici, pa smo morali i vilicu da snimamo, ali vilica na svu sreću nije slomljena već je samo povrijeđena“, precizirala je Jokić.

Nedostatak profesionalne odgovornosti i nedostatak empatije zaposlenih u školi vidi se i na primjeru razredne starješine oštećenog dječaka, koja mu je, nakon nasilja koje je doživio, umjesto da pita kako je, poslala glasovnu poruku u kojoj mu prijetećim tonom govori da “ne smije da se revanšira”. Zbog toga će Jokić protiv te obrazovne ustanove podnijeti tužbu.