43-godišnja Alma Ćosović preminula je u Kliničkom centru Crne Gore nakon što ju je, prema navodima Centra za ženska prava, brutalno pretukao partner Dušan Ramić. Napad se dogodio pred njenim maloljetnim djetetom sa posebnim potrebama koje je u stanu provelo više od 30 sati uz majku koja je bila u komi, iscrpljeno i napušteno. Više državno tužilaštvo preuzelo je slučaj, naložena je i obdukcija.

Alma je u komi provela gotovo dva mjeseca. Njen brat, Demir Ćosović, izjavio je da porodica nije poznavala partnera njegove sestre i da ne može prihvatiti da se taj slučaj tretira kao porodično nasilje, već kao svirepo ubistvo.

Direktorica SOS Telefona Podgorica Biljana Zeković kaže da ni nakon ovog slučaja ne očekuje hitnu reakciju države.

“Jer ono što se obično uradi nakon što se ovakve stvari dese, jeste da se analizira situacija, da se daju neke preporuke, a u suštini se u konačnici ništa ne dešava. Ovdje je problem zaštite žena tokom nasilja i nakon toga. Mislim da se još uvijek u Crnoj Gori olako uzimaju takve situacije i zato dolazi do ovolikog broja femicida, to je ubistava žena kao posljedica nasilja u porodici. Mislim da je kaznena politika još uvijek blaga, da se nalaze opravdanja za počinioce nasilja”, kaže Zeković.

Zeković očekuje da se femicid uvrsti kao posebno krivično djelo u novom krivičnom zakoniku. Posebno upozorava na prijetnje koje se često ignorišu ili se shvataju olako.

“U tom dijelu država mora da reaguje jer apsolutno nikada ne znamo kakav će biti ishod tih prijetnji. U svakom slučaju, kada bi se to adekvatno kažnjavalo, onda bi i počinioci nasilja vodili računa kada će da prijete i da li će da prijete”, navodi.

Psihološkinja Aida Perović Ivanović upozorava da djeca koja svjedoče nasilju, posebno ona sa smetnjama u razvoju, prolaze kroz teške psihološke traume.

“Dakle, to zahtijeva neke specijalizovane vrste pomoći, pogotovo psihološke pomoći, a ja nisam sigurna da mi imamo dovoljne kapacitete u javnom traumatskom sektoru da se to pruži. U svakom slučaju, mi govorimo o jednoj traumi koja će tu djecu sigurno obilježiti za cijeli život, ali ono što im treba jeste da im se pruži podrška koja će da učini da oni sa tom traumom”, kaže Perović Ivanović.

Psihološkinja zaključuje da iskustvo iz prakse pokazuje da mehanizmi koje Crna Gora ima za pomoć žrtvama nasilja nisu dovoljni. Međutim, i oni važni koji postoje ne koriste se ni kako bi trebalo, ni koliko bi trebalo.