Ministar poljoprivrede Vladimir Joković je naveo da sve to što su rekli poljoprivrednici da su radili i on je radio, ali u selu u kojem nije bilo puta, vode, ni struje.
“Kad je potopljeno Pivsko jezero, mi iz našeg sela nijesmo mogli da dođemo do centra Plužina. Dok je napravljen put, tri puta nedjeljno prevozili su nas brodom. O putu, vodi i struji nije bilo pomena i to je tek kasnije napravljeno. Sve te poslove i ja sam radio i to u neuporedivo gorim uslovima“, ističe Joković.
Naglašava da će problema u poljoprivredi biti i za narednih 100 godina, da se i oni nikad neće moći stoprocentno riješiti, jer, uvijek se pojavi nešto što izazove problem.
“Napretkom – ekonomskim, tehnološkim i svakim drugim uslovi na selu su se promijenili, ali bez zadruge, familija koje rade i sarađuju – teško je u poljoprivredi. Radi se 365 dana, tamo nema ni varijabile, ni godišnjih odmora, bolovanja niti nagradnog, praznika, vjerskog ili državnog – svaki dan se mora raditi. Da mogu, i da se pitam – subvencije bi bile veće. Imamo mi neke analize koliko košta litar mlijeka ali, znate u čemu je stvar? Ovdje, u poljoprivredi treba razlikovati menadžere koji se bave poljoprivredom i poljoprivrednike“, kaže on.
Poljoprivrednici, ističe, rade, ne plaćaju nikoga, obavljaju svoj posao i to je domaćinstvo.
“Ogromnim radom, nijedno domaćinstvo koje tako radi nije bankrotiralo, a imamo 19 ili 20.000 firmi u Crnoj Gori koje su bankrotirale i sad se postavlja pitanje, zašto? Pa zato što su navike stekli od svojih predaka, od mladosti kad su počeli – znali su šta znači vrijednost, svi rade i zarade dnevnicu. Koliko je to isplativo? Odgovorno tvrdim, za toliki uloženi rad – nije baš isplativo. A da li se može pristojno živjeti, naravno, sa upotrebom mehanizacije, obrađivanja zemlje, subvencijama koje se dobijaju za obradive površine može se pristojno živjeti“, naglašava Joković.
Surovi uslovi rada, život na visokim nadmorskim visinama i dramatičan pad stočnog fonda, slika je crnogorskog sela koje ubrzano nestaje. Kako bi se zadržalo preostalo stanovništvo, resorno ministarstvo će predlažiti novi zakon koji donosi dvije ključne promjene za ekonomsku sigurnost mještana u ruralnim područjima.
“U ovom zakonu će biti urađeno da se staračke penzije spuste na 60 godina. I druga je da svi oni koji se bave poljoprivredom imaju toliko i toliko, primjera radi, deset, pet, sedam, dvanaest uslovnih grla, to je npr. 6 krava, 10 ovaca ili ako je 10 krava, 50 ovaca ili 100 ovaca, da svi oni koji žive na nadmorskim visinama tamo gdje padaju veliki snjegovi iznad 1000 metara da otkad počnu da se bave, dobiju makar tih 315 eura koje je staračka naknada“, navodi Joković.
Međutim, dok se za vitalne potrebe najugroženijih poljoprivrednika broji svaki euro, državni budžet trpi milionske udare zbog problematičnih kredita iz prošlosti. Čak šest kompanija zloupotrijebilo je sredstva iz Abu Dabi fonda. Dug od 27 miliona i 320 hiljada eura pao je direktno na teret države koja je bila garant.
“Ima kompanija koji su uložili ta sredstva, koje su vraćali određeni dio i stali, ali imamo i kompanija koje ni jedan, i to ne samo jedan kredit, bio je prije jedan poljski kredit, pa jedna kompanija, konkretno iz Rožaja uzela 400.000 eura poljskog kredita, vratila 0 eura, ni prvu ratu nisu vratili, pa su onda dobili 3 miliona iz Abu Dabi fonda i 0 vratili“, navodi Joković.
Zbog ove višemilionske anomalije, Vlada formira široki operativni tim koji, uz resorna ministarstva, uključuje Centralnu banku, Privredni sud i Specijalno državno tužilaštvo. A dok tužilaštvo ispituje ko je odgovoran, izvršna vlast priprema hitan zakonski okvir za oduzimanje i rasprodaju imovine neodgovornih dužnika, kako bi se novac vratio u državnu kasu.











