Novinarka “Vijesti” je prije nedavno dobila prijetnje smrću, a prema njenim saznanjima, srpska državljanka Milica Čuk je već saslušana.

“Zabrinjavajuće je da je osoba pravnica. Ako to stavimo u ravan se to dogodilo nekom ko je svjestan posledica tog čina, možete misliti šta rade oni koji nemaju predstavu koliko je kažnjivo ili nekažnjivo zvati nekoga i prijetiti mu, dolaziti mu u redakciju, nasrtati…”, rekla je Jovanović.

Na pitaje da li se osjeća bezbjedno, odgovara da niko ko izlazi na skupove se ne može osjećati aspolutno bezbjedno.

“Za moju bezbjednost garantuje ova država, koja me već me četiri godine čuva u kontinuitetu. Ja već četiri godine živim tako, imam ograničena kretanja, to me ne možete vidjeti bez policajaca. Postoje i oni  koji nijesu vidljivi,  pa ni ja ni oni koji bi me potencijalno ugrozili ne vidimo oni koji prate sve nas i policajce koje me prate. Mogu reći da sam bezbjedna kada izađem na ulicu ili kada sam na poslu, ali dok god imate iznad glave stoji da neko može nešto da vam napravi, ne možete se osjećati bezbjedno”, ocijenila je Jovanović.

Povjerenje u pojedince u institucijama kaže da ima, ali je neophodno personalizovati dgovornost onih koji ne rade ili ne žele, i pohvaliti one koji čine sve da pomognu i novinarima i građanima.

“Među nama ima ljudi koji smatraju da nijedan novinar ne smije biti važniji od drugih ljudi. Važno je objasniti da ako je novinar ugrožen, onda je ugroženo i pravo javnosti da zna istinu. Ako počnemo da se povlačimo, da me toliko iscrpe da dignem ruke, ali uprkos svemu što rade se neće desiti, onda ćemo imati društvo koje ćuti, trpi a moćnoci koji šalju “paščad” na sve nas da rade šta žele. Eto, zato se to malo diže na veći nivo, ne zbog novniara nego zbog svih”, pojasnila je ona.

Jovanović kaže da već deceniju i po ima dane kada je non stop u poslu.

“Dešava se da u 3 ujturo zazvoni telefon da mi neko kaže da nešto dešava. Probudim fotoreportera Borisa da idemo na teren, kako bi imali fotografije sa lica mjesta. Ja to ne radim jer volim krv, već jer sam odgovorna prema poslu i medijskoj kući u kojoj radim”, navodi ona.

Kaže da se nakon nekoliko godina počnu osjećati posledice bavljenja ovakvim poslom.

“Nerijetke su noćne more u kojima vi proživljavate sve ono što ste vidjeli na terenu. Tu sretnete porodice, da li su ubistva, teške nesreće… Uvijek se trudim da razmijem osobu koja je u tom trenutku izgubila oca, brata, sina. Dešavalo se na terenu da čujem “ti si sledeća, nacrtala si metu”, a samo sam jedan takav slučaj prijavila”, istakla je novinarka “Vijesti”.

Prema njenim riječima, dok ubistvo Duška Jovanovića ne bude do kraja rasvijetljeno, mi ne možemo pričati o tome da su novinari u Crnoj Gori slobodni.