Srbija pamti mnoge političke obmane, ali scenario koji se odigrao u režiji takozvane studentske liste i njihovih inostranih sponzora ući će u udžbenike kao jedna od najbesramnijih i najperfidnijih političkih podvala u novijoj istoriji našeg naroda. Ovo nije priča samo o još jednoj promašenoj političkoj opciji. Ovo je anatomija hibridnog inženjeringa, poučna priča o tome kako se pod velom omladinskog poleta i patriotskog patosa otima narodna energija, prerađuje u zapadnim centrima moći i vraća građanima Srbije kao direktan udarac na sopstvene državne i nacionalne interese.
PRVA FAZA: Lov na narodnu dušu pod srpskim barjacima
Plan je od samog početka bio proziran svakome ko je želio i smio da vidi dalje od političkog marketinga. Strategija zapadnih centara moći bila je jednostavna: iskoristiti iskreni, autentični bunt srpske omladine, njihov polet i naivnost, kako bi se stvorila kritična masa i narodu ponudila iluzija o „trećem putu” i neokaljanim narodnim snagama.
Da bi se ta zamka uspješno postavila, u prvoj fazi bilo je neophodno pridobiti vjerujući, nacionalno svjestan i suverenistički nastrojen narod. Dvije godine su na protestnim šetnjama i skupovima gurali tvrdu, nepatvorenu nacionalnu ikonografiju.
Na protestnim šetnjama dominirale su srpske trobojke, barjaci sa likom dvoglavog orla, ikone i transparenti sa jasnim porukama o očuvanju Kosova i Metohije i suvereniteta Srbije. Svaki skup bio je pažljivo dizajniran da pošalje poruku autentičnog narodnog bunta.
Binu su punili grlati, navodno patriotski govornici – profesori, pjesnici, javni radnici i istaknuti prosrpski intelektualci. Njihova uloga bila je da daju legitimitet cijelom pokretu, recitujući rodoljubive stihove i zaklinjući se u vjernost narodu.
Narodu je serviran narativ da iza svega ne stoje nikakve političke partije, a ponajmanje strane ambasade, već „naša djeca”, naša budućnost i čista srpska mladost koja navodno ne pristaje na trule kompromise.
Narod je vjerovao. Hiljade ljudi izlazile su na ulice misleći da konačno prisustvuju rađanju autohtone, čiste prosrpske alternative koja neće savijati kičmu ni pred Briselom ni pred Vašingtonom. Ali iza kulisa zapadni inženjeri već su pisali sljedeći čin ove farse.
DRUGA FAZA: Tiha čistka prosrpskih intelektualaca i nacionalnih simbola
Ona sekunda kada su mentori i finansijeri ovog projekta ocijenili da je kritična masa skupljena, da je javnost u dovoljnoj mjeri uvučena u mrežu i da je stvoren utisak nezaustavljivog talasa, nastupio je tihi, ali nemilosrdni preokret.
Prvo su sa bine naprasno nestali oni prosrpski intelektualci koji su privukli masivno sljedbeništvo. Jedan po jedan, bez ikakvog objašnjenja, sklanjani su iz medijskih nastupa i sa zvaničnih konferencija. Onog momenta kada bi neko od njih postavio pitanje ideološkog smjera, pozvao na jasnije definisanje stavova o vitalnim nacionalnim pitanjima ili odbio da slijepo sprovodi sugestije koje su stizale iz briselskih i vašingtonskih depeša, bivao bi ekspresno proglašen nepodobnim, marginalizovan i izbačen iz glavnog toka.
Uporedo sa ljudskom čistkom, odvijala se i estetska demontaža. Srpske trobojke su proređene, pa sklonjene. Poruke o Kosovu i Metohiji zamijenjene su sterilnim, birokratskim frazama o „evropskim vrijednostima”, „institucijama” i „procedurama”. Patriotski patos zamijeniće bezlična, globalistička retorika. Plan je ulazio u svoju završnu, najpodliju fazu.
Cilj ove faze bilo je potuno prekomponovanje ideološkog tkiva pokreta bez talasanja u javnosti. Narod je i dalje vjerovao da podržava istu priču, dok je unutrašnja struktura već bila potpuno promijenjena i stavljena pod kontrolu stranih savjetnika.
Završni čin ove režirane drame odigrao se u trenutku kada su izborne liste morale da izađu pred lice javnosti. Maske nisu samo spale – brutalno su zbačene i bačene pod noge građanima koji su dvije godine gubili vrijeme i energiju na ulicama.
Ono što je javnosti servirano pod firmom „studentske” liste nije bila nikakva nova omladinska snaga, već reanimirani leš najmračnijeg doba „dosmrtne“ politike u Srbiji. Sa liste su zbrisani svi do jednog istaknuti prosrpski intelektualci. Nema više rodoljubivih profesora, nema istinskih nacionalnih boraca. Umjesto njih, građanima je predstavljena lista krcata dokazanim autošovinistima, vječitim grantojedima, istrošenim kadrovima i direktnim nasljednicima ideologije nekadašnje Demokratske stranke.
Ono što je javnosti servirano pod firmom „studentske” liste nije bila nikakva nova omladinska snaga,
već reanimirani leš najmračnijeg doba „dosmrtne“ politike u Srbiji
To je ideologija kojoj su Kosovo i Metohija tek „teret prošlosti”, koja na Republiku Srpsku gleda sa prezirom, a na sopstveni narod kao na retrogradnu masu koju treba reeducirati i unormaliti po zapadnim kalupima. Pokazalo se da je kompletna „studentska” priča bila samo trojanski konj – šarena laža osmišljena da proda istu onu politiku koja je Srbiju pustošila godinama, ali ovaj put pod novim, mladalačkim pakovanjem.
Politički inženjeri su procijenili da je narod prevaren do tačke bez povratka i da će, ponesen inercijom bunta, progutati i najljući autošovinizam ako mu se podmetne u posljednjem trenutku.
ANALIZA MEHANIZMA PREVARE: Kako djeluje strani inženjering
Ova operacija nije nastala slučajno niti je plod unutrašnjeg razvoja pokreta. Riječ je o klasičnoj metodologiji obojenih revolucija i političkog inženjeringa kakav je već viđen u mnogim zemljama u tranziciji.
Kada inostrani centri procijene da otvoreno prozapadne i autošovinističke snage nemaju nikakve šanse na izborima zbog duboko ukorijenjenog patriotskog osjećaja u narodu, primjenjuje se taktika dvostruke strukture:
1. Fasada za javnost:
Stvara se široki front sa nacionalnim obilježjima, narodnim ikonama i pričom o odbrani suvereniteta kako bi se sakupili glasovi i energija naroda.
Upravljački mehanizam:
U pozadini se zadržava postpena kontrola nad finansijama, medijima i konačnim odlukama o kandidatima i politici.
Kada se stvori dovoljna masa, fasada se jednostavno sruši, a upravljački mehanizam preuzima sve politike i stavlja narod pred svršen čin. Upravo to se dogodilo sa takozvanom studentskom listom.
NAUČENA LEKCIJA: Narodni bunt ne smije biti pljačka ideala
Ova brutalna politička podvala ostavlja nam gorku, ali ljekovitu pouku. Zapadni centri moći i njihove lokalne ispostave ne biraju sredstva kada je potrebno oslabiti, razbiti i zloupotrijebiti srpski nacionalni korpus. Znajući da otvoreno autošovinističke opcije nikada ne mogu dobiti većinsku podršku naroda u Srbiji, oni primjenjuju metodu političke mimikrije: obuku srpsku nošnju, uzmu trobojku u ruke, zakupe binu na par godina, pa kada skupe dovoljno glasova i povjerenja, sve to bace u blato i sprovedu diktat svojih inostranih gazda.
„Studentska” lista neće ostati upamćena po političkom uspjehu ili idejnoj svježini. Ostaće upamćena kao školski primjer političkog bezobrazluka, podvale i pod-smijeha građanima Srbije koji su iskreno vjerovali u borbu za svoju zemlju.
Srbija je progledala. Narod koji je vjekovima gajio slobodarsku misao neće dozvoliti da mu se pod velom „studentarije“ podmeću tuđe ambasade i prežvakane prozapadne fraze. Vrijeme je da se obmane nazovu pravim imenom, a akteri ove prevare vijeka pošalju tamo gdje im je po narodu i pravdi mjesto – na marginu istorije.
