Prema riječima Kavarića, slaba imunizacija je rezultat zbunjenosti roditelja kontradiktornim informacijama, naročito na društvenim mrežama, koje su glasnije od nauke.

„A strah od MMR-a je posljedica stare odavno opovrgnute tvrdnje o autizmu koja se i dalje reciklira. Dodatno odlaganje ove vakcine su zbog čekanja da dijete ojača, logističke prepreke, termini, dostupnost, te neki efekat inercijom ili indukcijom, ako drugi ne vakcinišu ne moram ja“, kazao je Kavarić.

Slaba imunizacija dovodi do kolektivnog pada imuniteta, te samim tim i do toga da se kolektivne infekcije vraćaju.

„Prvi stradaju oni koji se ne mogu vakcinisati, to su odojčad, djeca sa imuno problemima, onkološki pacijenti i kakav je rezultat, rezultat su lokalne epidemije, hospitalizacije, komplikacije, prekidi nastave vrtića, škola, veće opterećenje zdravstvenog sistema i ukratko, ovdje posljedice su višeznačne, čak i van sistema zdravstva, ali najvažnije su da je zdravlje djece bitno ugroženo, i zdravlje i životi“, ističe naš sagovornik.

On napominje da morbili nisu bezazlena dječija bolest, a to što im je dat naziv „male boginje“ ne umanjuje njihov značaj.

„Morbili ili male boginje mogu dovesti do upale pluća, teških upala srednjeg uha, dehidratacije, i neuroloških komplikacija, od najtežih, kao što su encefalitis. Nakon morbila, ono što je jako važno naglasiti, imunitet je duže vrijeme oslabljen“, podvukao je Kavarić.

Da nije vakcina, svijet kakvog poznajemo danas, ne bi bio isti. Sve bolesti od dječije paralize, velikog kašlja, morbila, rubeole, zaušaka, hepatitisa B, oboljenja koje izazivaju pneumokok hemofilus, bili bi uzroci tragičnih posljedica kod djece i svijet bi u epidemiološkom smislu bez vakcina bio kao u nekom horor filmu.

„Epidemija kuca na vrata, to što ljudi kažu nema još epidemije, kad se pojavi ovdje epidemija biće kasno da vakcinišemo i što ne ponoviti, tada će biti potpuno nebitno ko je kriv što djeca nisu zaštićena i što nisu B vakcinisana“, naveo je Kavarić.

Begić ukazuje da je stav UNICEF-a prilično jasan, svaka države, pa i Crna Gora, ima pravo da reguliše unutrašnje odnose, pa samim tim i pitanje programa imunizacije.

„U ovakvim zakonskim rješenjima, to smo isto više puta saopštavali, plašimo se da uslovljavanje jednog dječijeg prava, to je pravo na predškolsko obrazovanje drugim dječijim pravom, a to je pravo na zdravlje prosto nije u najboljem interesu djeteta“, rekao je Begić.

Podsjetio je da je jedan od glavnih međunarodnih dokumenata na kojima je zasnovan UNICEF Konvencija o pravima djeteta, koja sva dječija prava stavlja u istu ravan.

„Tako da ne postoji hijerarhija prava i ne može se pravo na obrazovanje uslovljavati pravom na zdravlje i obrnuto iz prostog razloga jer imamo dosta dokaza koji ukazuju da ovakva rješenja dugoročno gledano nisu u najboljem interesu djeteta i ne dovode do željenih rezultata“, ocijenio je Begić.

Ovakvim zakonskim rješenjima, po riječima Begića, može dovesti do uskraćivanja  predškolskog obrazovanja određenom broju djece, a da pritom neće biti vakcinisana, što dovodi do duplog kažnjavanja djece.