U Botunu u srcu Zete, ljudi decenijama žive pored bazena crvenog mulja, neki su odrastali sa njim u dvorištu, neki su tu odgajali djecu, a mnogi nisu među nama.

Mještani su u specijalnoj emisiji o Botunu ispričali svoja teška iskustva, upoznali smo Botunjane koji više ne žele da ćute, ljude koji su sahranjivali najbliže, vodili djecu kod ljekara, gledali u nebo moleći da vjetar ne donese još jedan crveni dan zatrovanog vazduha. Snimili smo stvarne priče, živote i patnju. Kad vlast gradi uz mulj, to nije razvoj, to je zločin.

“Kada je počeo kombinat da nam pravi smetnje pokrenuto je istraživanje koje je pokazalo da je na ovom području sve devastirano i uništeno i da nema života. Sa tih nasipa crvenog mulja dižu se oblaci crvene prašine koji ugrožavajiu život stanovnika, ne samo nas, nego i susjednih sela. Nekad je ovo bilo najljepše selo u Crnoj Gori, ovdje su se ljudi bavili poljoprivredom i od toga živjeli, sad je sve devastirano i uništeno. Ovdje nikakvog života ne bi trebalo da bude, takav je nalaz dala sudski vještak Ana Mišurović. Mi smo jedina porodica koja je ovdje ostala da živi, ne sa svojom greškom. Dobili smo sudski spor, naišao je stečaj i kada smo trebali da budemo isplaćeni, stečajni upranik nas je zaboravio i tada nastaju naše muke”, ispričala je Snežana Stojanović.

Kako je dodala, borba traje od 2002. godine kada je Vlada donijela odluku da se moramo iseliti.

“Naša kuća je 58 metara udaljena od bazena. Kad duva vjetar dižu se ogromni oblaci prašine koja uđe ne samo u dvorište nego i u kuću. Danima se ne može očistiti posteljina, soba, mora se ponovo krečiti. Ne možemo disati, ako je ljeto, 40 stepeni moramo ćebad stavljati na prozore da bismo došli do vazduha”, istakla je ona.

Navela je i da je s njom njena majka koja je oboljela od raka kože.

“Tri puta je operisana, operisala je plućno krilo, ona je starija žena ne može do vazduha doći. Nema institucije kojoj se nisam obraćala, a nikad nisam dobila nikakav odgovor od nadležnih. Niko nije došao da vidi u kakvim uslovima živimo”, kazala je ona.

Kako je rekla, gdje god se obrati svi kažu da nisu njihov slučaj.

“Mi smo sad slučaj, a mi smo na našoj imovini. Svoji na svome, KAP nas je zagađivao i dalje nas zagađuje, mi nemamo više kome da se obratimo”, rekla je Stojanović.

Njena majka Novka je bila na operaciji plućnog krila u Beogradu, bila je dva mjeseca na vojnoj klinici.

“Vratila sam se i dobila karcinom lica, tri puta sam to skidala. Dobila sam karcinom štitne žlijezde, pa tumor na srčane zaliske 2017. godine opet sam bila u Beogradu. Niko se nije okrenuo da vidi  kako je nama kad duva vjetar i kad se prašina svugdje zavlači. Našu nevolju niko nikad nije vidio, niti se okrenuo”, naglasila je ona.

Stečajni upravnik Perišić, kako je dodala, pobjegao je od nje kada ga je srela na pijaci.

“Nismo bili svjesni opasnosti kada su pomrle pčele, kamo sreće da smo pošli pod šator na Ćemovsko polje, bili bismo zdravi, a danas smo svi invalidi nažalost”, istakla je ona.

Ispričala je da kad je ovdje došla imalo 82 ljudi  i da je tužno što je ostala ona sama.

“Ne znam šta da kažem, kao da smo ljudi drugog reda. Naučio me je život da sam hrabra, što god da me je snašlo, srećna sam što nije napalo moje dijete. Ja ču se izboriti, život je borba”, ispričala je kroz suze.

Kaže da im je za imovinu kompletnu nuđeno pet hiljada eura.

Mještani nose dijagnoze, tiho jedan po jedan – rak, problemi sa disanjem, neplodnost postali su stvarnost koja se ne priznaje. U Botunu se sada broje dijagnoze.

Zagađenje ne dolazi uvijek uz buku, nekad dolazi polako, kroz vodu koju pijemo, vazduh koji dišemo i zemlju koju obrađujemo.

Novka Stojanović je navela da se sve što ne valja šalje u Botun.

“Kao da smo mi ljudi drugog reda. Oni kao Hitler što je uništavao ljude, tako su oni nas riješili da unište. Dobro bi bilo da nas pokupe najedno da nas likvidiraju, da nas ne ostavljaju ovdje da patimo”, kazala je ona.

Prisjetila je kako su došla dva momka da joj isključe struju.

“Uvela sam ih u kuću i dala im kutiju šibica. Oni su pitali što će nam šibice, rekoh da nas zapalite”, rekla je ona.

Istakla je da ima 84 godine, a da joj je najveća briga gdje će ostaviti djecu.

“Da ih ovdje same ostavim, ne znam šta da kažem”, dodala je.

Mještanin Mihailo Mišo Ćetković se obratio gradonačelniku Saši Mujoviću koji je, kako kaže, došao kad je postao grradonačelnik i saslušao naše probleme i u tom trenutku ih shvatio, kao svaki normalni građanin.

“Posle toga je promijenio mišljenje, ne znam zbog čega, ne bih time da se bavim. Želim da im kažem svima, da je samo u mojoj porodici imam tri strica od kojih su dva umrla od najgore bolesti. Imam brata od strica koji je izgubio dijete u trudnoći i još jednog brata koji je izgubio dijete u trudnoći i ja koji sam u sedmom mjesecu izgubio dijete u trudnoći. Neka Mujović dođe i zakuca na svaka vrata u Botunu, svaka kuća ima isti problem, svako je izgubio nekog najbližeg. Kad smo radili nalaze zašto smo ostali bez najbližih samo su nam rekli da je to nezdrava ishrana i okolina. Treba li ja sjutra da dozvolim da napravimo kolektor pa da mene dijete pita zašto sam ovo dozvolio i da mi prolazimo kroz isto”, upitao je Ćetković.

Nada se da drugi, novi gradonačelnik neće ovako dobro misliti njima i pozvao je građane Podgorice da dođu da ih brane.

“Želim da im se obratim da dođu da nas brane, jer sjutra da bude kolektor u Tološima, Zagoriču, imali bi podršku od Botuna. Molim vas dođite branite našu djecu i potomke”, apeluje on.

Da li je ovo samo njihov problem ili opomena svima nama koliko može da ide nepravda kada se zdravlje stavi u drugi plan, a profit i politički interesi iznad života ljudi.

Bivši stanovnik Botuna Branko Stojanović koji se odselio iz ovog naselja 7. novembra 2016. godine kazao je da je jednom došao ovdje jedan put na jedan minut.

“Došao sam da pogledam ovo što je ostalo, ono do čega su nas doveli i napravili naši prijatelji, velikani i spasioci koje je korupcija i novac okrenula da mi većih neprijatelja, za naše živote i porodice nemamo”, naglasio je on.

Dodao je da je 40 godina vodio borbu i napravio epidemiološku studiju uz pomoć inspektora.

“Zahvalan sam im do groba što su svoj posao profesionalno odradili. Došli smo do toga. Imao sam uvid da su imali prijetnju da će ostati bez posla ako nam budu dali podatke. U mojoj kući je sniman film “Crvena prašina” koji nije ugledao svjetlost dana kod nas, prikazivan je u inostranstvu. Od 22 domaćinstva koji su bili najviše ugroženi 21 je iselilo i još jedno je ostalo. Oni su zatočenici u svojem imanju, neće to da im otkupe, nego ih gledaju i smiju im se uz kafu”, kazao je Stojanović.

Naveo je da je posle sedam godina, minut proveo ovdje nakon što se odselio da bi sinu donio alat koji mu je tu ostao.

“Kada je došao vidio je da plačem, rekao sam mu bježi odavde, ovo je Hirošima. Spašavajte se, želja mi je da niko od mojih unučadi nikad ne dođu ovdje. Ne moraju pominjati odakle je đed, đed je iz Tunguzije”, ispričao je on.

Naveo je da je Botun mali za ove projekte. Oni su bijesni, njima su kola bijesna, sve im je bijesno, a mi sitni mali”, rekao je Stojanović.

“Jedna žrtva ako je, nije vrijedno stotine miliona. Čuvajte se od političara kao od vrelog gvožđa, grubo je reći kako se ponašaju”, dodao je on.

Boško Kadić je ispričao da je svaki gradonačelnik bio gori od goreg.

“Mujović je najgori za našu zajednicu. On oće da primjenjuje zakon fizike nad nama. To neće moći, ako ne vide ove milione tona otrova, ovo je najveće jezero u srcu Balkana i Evrope. Otvoreni otrov koji niko ne vidi. Sa ovim ne možemo u EU, vjetrovi nose ovu crvenu prašinu. Preko noći nas je neko izbacio iz Podgorice da bi vladao Podgoricom. Gradonačelnik je pozivao građane Podgorice da se obračunavaju sa nama, ali mi imamo još jednu Zetu u Podgorici. Ja neću da govorim koliko je naše selo izgubilo života, ali imamo podatak koliko ih je umrlo od najtežih bolesti”, kazao je Kadić.

Gradonačelnik, kako je dodao Kadić, treba da obiđe te ljude koji su oboljeli od najtežih bolesti pa onda da kaže za Njutnov zakon.

Slavko Vukčević je kazao da se obećavalo kad se KAP gradio da će ovdje biti med i mlijeko i da neće biti nezaposlenih i da će procvjetati Zeta i čitava Podgorica.

” Nekoliko godina kasnije, što su i prethodnici potvrdili desilo se obrnuto. Tada su garantovali strukom, naukom, obrazom, čašću i foteljom isto kao što sada garantuju za ovo postrojenje. Ovdje se rađalo, radovalo, a sada su ostali ostaci šuta od kuća koje su tu bile. Ostala je jedna porodica koja ovdje se truje zbog nebrige i ove i prethodnih vlasti koji su ih trovali decenijama i nisu im dali novac i uslove da se isele. Sada se manipuliše građanima, svi znamo da se spalionice nerado istaliraju u Evropi u današnjem vremenu. Oni znaju da to nije nova tehnologija za prečišćavanje otpadnih voda, znaju da upptreba te opreme u Evropi ističe, oni to rade da to funkcioniše do 2045. Kako da im vjeruemo, kad u elaboratu o zaštiti životne sredine nisu uzeli kumulativni uticaj  i kažu da ovo ne prelazi maksimalno dozvoljeno i plus uticaj bazena crvenog mulja. Mi nemamo pravo da vjerujemo njima, jer smo se opekli na projektu Kombinata aluminijuma”, rekao je on.

Kazao je da oni ovdje brane svoje živote, živote porodica i imovinu koju su stvorili.

“Obaveza nam je da sačuvamo životnu sredinu. Naše komšije su rekle odlično, da postoji veliki broj zdravstvenih problema. Mi i naša djeca nismo odlučivali gdje ćemo da budemo rođeni”, istakao je Vukčević.

Bojan Bašanović je ispričao da ih napadaju sa svih strana.

“Ovakva besprizorna hajka nije vidjena u Crnoj Gori, udružile su se državne institucije, nevladin sektor i ekološki aktivisti. Organizovali smo skup, zar građanski aktivisti ne treba da budu uz nas, da nas čuju? Naša borba traje 21 godinu. Nemamo ništa protiv Mujovića, on ima protiv nas. Nema dana da nas ne proziva. Žele da nas ponize, nazivaju nas svakakvim imenima jer branimo živote naših porodica i Botun. Istrajaćemo, našim životima ćemo braniti Botun jer to dugujemo našim precima i potomcima”, rekao je Bašanović.

Traže okrugli sto gdje će biti njihovi eksperti i eksperti Vlade.

Goran Kažić je naveo da se Mujović hvata Kneževića koji samo brani Zetu.

“Mnogi političari su stali u odbranu Zete. Gospodin Dragićević, ja ne znam ko je taj čovjek, on se nije udostojio da dođe u Botun i da nas posavjetuje. Nije došao ni gospodin Vujisić. Možda nam se ne bi svidjelo njihovo mišljenje ali bi uhvatili možda nešto fino. Nepojaviše se evo dva mjeseca, šta je to nego korupcija. Oće da brane Podgoricu na ime Zete. Spajić nam je rekao – gospodo mi ćemo to da riješimo, neće se raditi. To što oni misle, nek se obrnuna poglavlje 22, 23. Na svakoj televiziji Mujović, ima li on porodicu”, rekao je Kažić.

Naveo je da su Mujoviću oni opsesija.

“Mi dati da se gradi nećemo. Prošli smo, što smo prošli. Treba da plačemo što se dešava, ali od muke. Mi smo moćni i od straha po čitav dan na televiziju pitaju i angažuju aktiviste. Dovešće i Trampa. Ova gospoda koji su sad na vlasti, ima dosta Zećana, ali nek nam daju neku lijepu riječ. Ovo je njihova Zeta koliko naša. Što su pobjegli da žive u Podgoricu ako misle da je ovdje zdravo. Politika i novac, koverte su dobre”, upitao je Kažić.

Poručuju da su složna braća i da moraju ovu borbu dovedu do kraja.

“Mi smo odabrali da se branimo i da se odbranimo. Mujović je rekao da neće raditi ništa protiv Botuna, pa makar ne bio na funkciji. Ovo su njegove riječi, ja sam mu povjeravao, znam da je ovo muka sa kojom se budimo i idemo u krevet. Ovo je borba za opstanak na ovim prostorima. Mi nemamo rezervne varijante, rezervnog Botuna, namamo stanova koje smo dobili za džabe. Vjerujte da nam nije ni malo lako. Ljudi treba da stanu na našu stranu, da se nađu na našem mjestu i realno procjene stvari. Mujovićev rođak je živio u Botunu pa se odselio, bio je tu i zna odlično. Država ovo treba da riješi, a ne da pokazuje snagu nad nama nemoćnima. Mi imamo mjesta da živimo kako dolikuje”, rekao je jedan od mještana.