“Ključna stvar u tome je što nije formirana komisija i što komisijski i zapisnički nije konstatovano da zlata nema. Da ne otvaramo sada priču o vrijednoj arhivskoj građi. Držimo se samo zlata. Ostavila ga je na čuvanje jedna bivša direktorica koja je otišla za Beograd, i ono je tu stajalo možda i tri decenije prije uvođenja stečaja”, kazao je taj sagovornik.

Prema njegovim riječima, tada je morala biti napravljena komisija i urađen popis imovine koja je zatečena.

“Oni su toga dana, 5. aprila 2019. godine, bez ikakve najave sačekali kraj radnog vremena, i kada smo svi izašli, ne znajući ništa, jednostavno su zaključali vrata i postavili obezbjeđenje. Mnogima od nas su lične stvari ostale unutra i nismo mogli da ih uzmemo”, objašnjava taj sagovornik.

Foto: RTCG

Stečajna uprava je jednom prilikom saopštila ovim povodom da u trenutku uvođenja stečaja nije bilo ničega u trezorima, odnosno da su bili slobodni, ili kako su se izrazili, “oslobođeni od sadržaja”.

Naš sagovornik objašnjava da je zlato stajalo tu još iz vremena kada se ova banka drugačije zvala i bila preteča svih banaka u Beranama i u ovom regionu Crne Gore.

“Prije nego je pristupila Atlas sistemu, bila preteča svih banaka u Beranama, i u njoj je čuvana sva dokumentacija svih bivših privrednih preduzeća još iz vremena SFRJ, koja su i izgradila sadašnje zdanje”, kaže ovaj bivši službenik.

Postojeća zgrada je izgrađena 1974. godine od sredstava gradske privrede, koja je u to vrijeme bila treća u Crnoj Gori. Tada je postojala samo ova banka. Ta banka se poslije rata zvala Komunalna banka Ivangrad, Andrijevica i Plav.

“Zatim je mijenjala ime u Osnovnu banku, potom u Montenegro banku. 1992. godine se izdvojila iz sistema Montenegro banke i tada je formirana Beranska banka. Beranska banka je 2003. godine pripojena Atlas banci”, podsjeća on na istorijat banke.

Naš sagovornik ne može da se tačno sjeti godine, odnosno datuma kada je zlato položeno na čuvanje u trezor banke, ali zna da je pripadalo Fondu zdravstva.

Jedan od stomatologa objašnjava za naš portal da je zubarsko zlato najvrjedniji materijal i da je moralo biti najveće čistoće, odnosno dvadesetčetvorokaratno, ili čistoće 97 odsto.

„Danas je izuzetno skupo i rijetko se koristi. Jednom prilikom sam mušteriji izašao u susret, ali je morao sam da nabavi zubarsko zlato, jer ga više nema. Morao sam da mu dam potvrdu da sam registrovan da bi on negdje u Vojvodini kupio nekoliko grama, koliko mu je trebalo. Ne može se to tek tako kupiti”, kaže ovaj stomatolog sa dugim stažom.

Kada se radi o zlatu koje je nestalo iz „Atlas banke“ on izražava i sumnju da je zlato možda samo i fiktivno stajalo u trezoru, a da je nestalo mnogo ranije.

“Ja se sjećam početaka moga rada, veoma davno, kada je stomatologija bila u javnom zdravstvu, i znam da već tada nije više bilo zubrskog zlata”, kaže taj ljekar.

Dobar poznavalac prilika na crnom tržištu tvrdi da kilogram zubarskog zlata, koji se u banci procjenjivao na pedeset hiljada eura, danas vrijedi mnogostruko više.

“Mislim da na crnom tržištu kilogram zlata te čistoće prelazi vrijednost dvjesta hiljada eura u ovom trenutku”, kaže ovaj sagovornik.

Bilo kako bilo, zlatu koje se čuvalo u trezoru „Atlas banke“ nema do danas traga, a niko više ne izražava interesovanje da se slučaj ispita i istraži.

Portal RTCG je ranije pisao o tome kako propada vrijedno arhitektonsko zdanje gdje se nalazila „Atlas banka“, i da osim jednog manjeg dijela u prizemlju koji koristi Ministarstvo unitrašnjih poslova i dvije kancelarije finansijske policije na spratu, ova vrijedna zgrada u centru Berana propada i zarasta u šiblje.