Kako ističu, u posljednjih nekoliko dana, prosvjetni radnici ponovo meta napada dijela javnosti, pojedinih roditelja, njihovih udruženja i pojedinih medija — ovoga puta zbog navodnih nepravilnosti u vezi sa isplatom dnevnica tokom službenih putovanja.
„Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da niko jasno ne navodi o kakvim se putovanjima radi: da li su to seminari i stručni skupovi, na kojima nastavnici stručno usavršavaju svoje kompetencije, ili đačke ekskurzije i škole u prirodi, gdje nastavnici preuzimaju potpunu odgovornost za sigurnost, zdravlje i život učenika“, navode iz Prosvjetne zajednice.
Podsjećaju da, prema Granskom kolektivnom ugovoru, posljednjih 15-ak godina nastavnicima pripada:
- jedna dnevnica za službeni put u trajanju od 12 do 24 časa (oko 18 eura),
- pola dnevnice za kraće službene puteve (oko 9 eura).
„Drugim riječima — to je satnica koju mnogi drugi profesionalci mimo prosvjete naplate za jedan jedini sat rada“, napominju.
Podsjećaju javnost da su upravo nastavnici ti koji su 24 časa dnevno uz djecu tokom ekskurzija i škola u prirodi: oni nadziru, brinu, liječe, smiruju, posreduju, vode i vraćaju učenike njihovim roditeljima žive, zdrave i sigurne.
„O količini truda i požrtvovanosti potrebnoj da se to postigne ne moramo govoriti — znaju to svi koji su makar jednom bili dio takvog putovanja. Zato neka bude sasvim jasno: bez nastavnika, ne bi bilo ni ekskurzija, ni škola u prirodi“, naglašavaju.
Traže da se konačno razdvoje dvije vrste službenih putovanja- stručna putovanja – kada nastavnik putuje sam, radi usavršavanja ili predstavljanja škole; i dežurstva s učenicima – kada nastavnik preuzima brigu o dvadesetak maloljetnika 24 sata dnevno.
„Ove dvije vrste angažmana ne mogu i ne smiju biti jednako plaćene. Naknada mora biti u skladu s odgovornošću, rizikom i uloženim naporom. Ko će to plaćati – škole, Ministarstvo ili turističke agencije – nije pitanje nastavnika. I neka bude jasno, ako neko drugi želi da 24 sata dnevno brine o 20+ učenika za 18 eura dnevno – neka izvoli“, poručuju.
Pitaju kolike su dnevnice poslanika, političara, članova raznih radnih grupa, zaposlenih u moćnim institucijama i firmama.
“Je li njihov posao odgovorniji i vredniji od posla nastavnika koji vodi računa o djeci? Brojevi sami govore — i jasno pokazuju kakav odnos društvo ima prema obrazovanju, djeci i nastavničkoj profesiji“, zaključuju u Prosvjetnoj zajednici.
