Više stotina napuštenih životinja na području opštine Tuzi teško da može preživjeti bez pomoći humanih građana koji će im pružiti sklonište, hranu i vodu. Ipak, mještani koji hrane ulične pse i mačke mogu se izbrojati na prste jedne ruke, a u Tuzima još uvijek ne potoji azil, iako je od 2010. svaka opština u zakonskoj obavezi da to učini, a iz državnog budžeta se svake godine izdvaja novac za tu namjenu.

“Apsolutno jedino pravo rješenje što se barem pasa tiče je da se otvori azil i da se uvede na nivou opštine odluka o držanju kućnih ljubimaca. nas volontere neka puste da očistimo ulice na način što ćemo imati gdje te napuštene životinje da smjestimo i da su sigurni, da ih niko ne maltretira i ne ubija”, kazala je Krkanović.

Novac za sterilizaciju i liječenje napuštenih životinja Krkanović najčešće izdvaja od sopstvene zarade, a kako kaže, mentalitet njenih sugrađana kada se radi o ovom problemu nimalo joj nije od pomoći.

“A sami mentalitet Tuzana je užasan iz razloga što ih truju, maltretiraju, evo na ovom mjestu u parku, u sred centra Tuzi su se desila dva trovanja, imali smo trovanje kod doma zdravlja….Mi ovdje možda čak i nemamo razliku između napuštenog psa i mačke i vlasničkih životinja zato što i vlasnički psi šetaju slobodno, nisu sterilisani, nisu čipovani, kad im se nešto desi ili treba da se liječe niko ih živi ne liječi nego ih bacaju po ulicama”, kaže ona.

Navodi da često nailazi na nerazumijevanje, pa i odbacivanje od strane svojih sugrađana zbog svog humanitarnog rada.

“Ja se 30 godina bavim humanitarnim radom prije svega prema prvo ljudima, a 10 godina prema životinjama, a ne biste vjerovali da sam doživljavala i da me ljudi pitaju „što će ti to“ i za humanitarne akcije prema ljudima, a ne prema životinjama. i onda onako budete napadnuti sa svih mogućih strana”, kazala je Krkanović.

Problem sa napuštenim životinjama, naročito psima, prisutan je i u samom centru grada, ali je posebno izražen u okolnim mjestima.

“Recimo plantaže koje su pune, krcate, na plantažama ima sigurnio jedno 500 izbačenih pasa, o to u katastrofa stanju, u živim ranama. imamo pijacu u Tuzima, za koju svi znaju, mislim da je to mjesto koje se najviše posjećuje, tako da tu ljudi iz cjele Crne Gore izbacuju pse i mačke, onda recimo ljudi koji ovdje dolaze iz albanije da rade, isto tako sam ih hvatala”, zaključuje Krkanović.

Dok nadležni godinama ne pronalaze trajno rješenje, brigu o napuštenim životinjama vode rijetki pojedinci. U gradu bez azila, za stotine napuštenih još uvijek nema sigurnog mjesta. Za sada ih od ulice, bolesti i nasilja čuvaju samo rijetki ljudi spremni da im pomognu.