Đurović se prisjetio da je kafu počeo da pije sa roditeljima, prije svega sa majkom.

“Vjerovatno se ljekari ne bi saglasili sa mnom da neko ko pije kafu 50 godina nema kardiovaskularne probleme, ali, eto, ja nemam”, rekao je Đurović.

Bavio se i fudbalom, bio golman, a nakon nekoliko dobrih nastupa zapazio ga je menadžer Partizana, koji je, priznaje uz osmijeh, bio i njegov tetak.

“Sada da li me je zapazio kao tetak ili zbog talenta… Ali ja sam se obreo u Partizanu”, prisjeća se Đurović.

No, konkurencija je u Partizanu bila velika.

“Nakon nekoliko mjeseci dobio sam ponudu da idem u neki drug klub”, kaže Đurović i dodaje da je trebalo da se vrati u Drugu ligu – Zapad, što mu je teško palo.

“I odlučio sam da se vratim na fakultet”, ističe Đurović.

Naglašava, ipak, da je najveći navijač Crvene zvezde.

“Sanjao sam da odigram neku utakmicu na Marakani, ali nije se nikad desilo”, dodaje poslanik NSD.

Osvrnuo se i na prijateljstvo sa Urošem Toškovićem.

“On je bio najveći crtač svijeta, to je rekao i sam Pikaso. Njegov čitav život je bio marketing”, ispričao je Đurović.

Kako kaže, iako su Tošković i Dado Đurić bili osnivači novog slikarskog trenda, Uroš je shvatio da to da ne predstavlja ništa novo i odlučio da marketinški djeluje – kupio je bijele i crne cipele i prošetao Knez Mihailovom sa jednom bijelom i drugom crnom cipelom.

“Postao je vrlo interesantna ličnost. Onda, kada je stigao do Kalemegdana, govorio je kako je pronašao mrtvu rodu, stavio je preko ramena i postao vunderkind, najbolji i najpametniji”, priča Đurović…

Pogledajte.