Imajući u vidu problematične budžetske projekcije, objašnjava Damjanović, naročito potcijenjeni deficit, treba biti spreman i za određene izmjene pojedinih zakona, mogući rebalans, kao i usvajanje još jednog broja propisa, kako bi zaista dugoročno i održivo mogli da budu finansirani i program ‘Evropa sad’ i druge budžetske obaveze.

”Bez obzira na sve početne nedaće sprovođenja plana, uvjeren sam da se sa mnogo više ozbiljnog rada, a manje marketinga, isti može sprovesti, a u bližoj budućnosti i unaprijediti, ciljajući da, još uvijek nedovoljna, minimalna zarada dođe do nivoa iznosa potrošačke korpe. Tek to bi bio civilizacijski iskorak i kvalitativni pomak, kod, trenutno skromnog životnog standarda većine građana”, kazao je on.

Više puta je ukazivao da je realizaciju plana neophodno nadgledati dnevno, i sa nivoa Skupštine i sa nivoa DRI, ne čekajući završni račun budžeta za 2022, koji će biti razmatran krajem 2023. godine.

”Takođe, neophodno je mnogo značajnije učešće socijalnih partnera, poslodavaca i sindikata, čija podrška je dobijena u startu priče, pa su isti nekako tiho odgurnuti na marginu procesa, a isti se bez zajedničkog rada ne može sprovesti bez ozbiljnih teškoća. Dobro je što je formirano tzv. koordinaciono tijelo za praćenje plana jer su već u startu uočeni ozbiljni nedostaci u pogledu obuhvata plana, nekonzistentnog odnosa koeficijenata i povećanja zarada, kao i realnih prijetnji sa ‘terena’ da bi moglo doći do izigravanja propisa u dijelu isplata zarada od strane pojedinih poslodavaca. Zato je neophodno transparentno izvještavanje o primjeni propisa, i njihova blagovremena izmjena i dopuna u cilju ispunjavanja ciljeva plana, ali i ostalih budžetskih ciljeva”, ispričao je Damjanović u razgovoru za Standard.

PLAN ”NE RADI” ISTO U SVAKOM DIJELU CRNE GORE

Damjanović dodaje da je javno pozvao da se razmisli o načinu podrške poslodavcima i zapošljenima koji prosto nemaju dovoljno akumulacije da realizuju zakonske obaveze, i zbog toga mogu ugasiti biznise i ostati bez posla.

”Prosto plan ne ‘radi’ isto na svakom dijelu teritorije Crne Gore, koja nije ravnomjerno razvijena, niti u svakoj grani, odnosno sektoru, poput turizma na jednoj strani ili poljoprivrede na drugoj. Zato je već trebalo razmisliti o određenim subvencijama onima čije je poslovanje ugroženo primjenom programa, a kojih nije mali broj, jer ne može ugostitelj recimo u Rožajama biti kriv što su kafa ili čaj kod njega jeftiniji tri puta nego isto na primorju, a neophodno je isplatiti istu minimalnu zaradu, zakonski definisanu, i pri tom platiti ostale poreske obaveze po istoj stopi, nevezano od poslovnih bilansa, dobiti i akumulacije”, objašnjava Damjanović.

I odgovorni su, kako kaže, javno priznali da inspekcijske službe nemaju dovoljno kapaciteta, o čemu je trebalo misliti prije donošenja plana pa napraviti zakonske pretpostavke za brzo kadrovsko i finansijsko jačanje kapaciteta.

”Za to ni sada nije kasno, ali se mora mnogo brže analizirati i reagovati jer je prilika da se, ne samo ojačaju kapaciteti inspekcija koje su direktno nadležne za kontrolu realizacije poreskih i radno-pravnih propisa, pa i eventualnih zloupotreba skraćivanja radnog vremena, raskidanja ugovora pa privremenog angažovanja i vraćanja dijela zarade od strane zapošljenog poslodavcu, već i kapaciteti neophodni za punu primjenu fiskalizacije i poreske naplate u osjetljivim sektorima turizma, građevinarstva, on-line trgovine..”, priča on.

Već je rečeno dosta o tome da su pojedine kategorije poput zapošljenih na privremenim i povremenim poslovima, odnosno pripravnici u podređenom položaju, na neki način diskriminisani, i to je, ističe Damjanović, problem koji će morati da riješi ili ova ili bilo koja druga administracija koja bude nadležna da sprovodi, a nada se i značajno unaprijedi ovaj plan.

Kako kaže, o tome da je sada napravljen ozbiljan poremećaj odnosa zarada i penzija, i da se mora i o tome voditi računa nije potrebno govoriti. Nekada su, ne tako davno, objašnjava on, prosječne i minimalne penzije dostizale do 80% prosječne i minimalne zarade, a sada je taj odnos radikalno izmijenjen na štetu penzija.

”Ponoviću da je plan u tehničkom smislu tzv. budžetska redistribucija prema onima koji imaju manje odnosno zarađuju manje. Isto tako, plan ima smisla ako se ta preraspodjela odradi sopstvenim resursima, a ubijeđen sam da se to može, uz radikalniji pristup reformama u javnim finansijama. Ako se ovaj plan dominantno finansira spolja, novim zaduženjima neophodnim za finansiranje budžetskog deficita, nastalog kao posljedica realizacije plana, onda se radi samo o finansiranju lične potrošnje novim ino-zaduženjima, već visoko zadužene Crne Gore, što, nadam se, nije bila ideja ovog plana”, ocijenio je Damjanović.

U tom slučaju, prema njegovim riječima, sve bi se svelo na presipanje iz šupljeg u prazno.

”Prave preraspodjele nema bez progresivnog oporezivanja koje je vrlo stidljivo uvedeno, bez radikalnog oporezivanja i zakonite i nezakonite imovine, naročito luksuzne, stanova koji služe za izdavanje i sl. Prije svega, širenje poreskog obuhvata, borba protiv sive ekonomije koja je enormna u Crnoj Gori, i nažalost, za ovih godinu i kusur nije smanjena, kao i racionalizacija ogromnog javnog sektora, koji je uvećan za ovih godinu dana novim partijskim zapošljavanjima, a očekivali smo svi da će biti drugačije, samo su djelovi mozaika koji treba da se sklopi kako bi dugoročno i održivo imali rast zarada i u javnom sektoru, ali i u privatnom sektoru koji mora da u krajnjem isfinansira nove obaveze i za sebe i za državu”, ispričao je on.

Još jedan od izazova ovog plana, ističe Damjanović, jeste svojevrsna ‘uravnilovka’ i demotivacija školovanih kadrova u smislu smanjivanja raspona zarada u odnosu na školsku spremu i kvalifikacije.

‘‘Jedini lijek za to jesu ozbiljne reforme i na tržištu rada i u obrazovnom sektoru s jedne strane i rast ekonomije koji će snažno gurnuti prosječne i iznadprosječne zarade naprijed”, zaključio je Damjanović.