Radnja je zasnovana na italijanskoj priči o mladom zaljubljenom paru, a danas se vjeruje kako je tzv. Julijina kuća u Veroni mjesto na kojem je Romeo prvi put izjavio ljubav svojoj voljenoj.

Za to ne postoje dokazi jer Šekspirova Julija nije bila stvarna osoba, no ljudima se svidjela ideja da postoji nešto opipljivo iz legendarne priče.

Stoga ne čudi što stotine hiljada turista svake godine odlaze na svojevrsno hodočašće pod njen balkon, možda u nadi kako će i oni pronaći pravu ljubav, utjehu za svoje ljubavne jade, ili makar odati počast jednoj od najpoznatijih svjetskih priča.

Kuća u kojoj je Julija živjela potiče iz 13. vijeka, a na njoj je još uvijek vidljiv grb porodice. Pomalo je šokantno da je ovako poznata atrakcija sve do 1900-ih zjapila prazna, napuštena i obrasla zelenilom – gotovo zaboravljena.

Srećom, grad ju je otkupio i pretvorio u Julijinu kuću. Moraćemo da vas razočaramo informacijom da čak ni balkon s kojeg je Julija gledala Romea originalno nije pripadao kući već je dodat u 20. vijeku.

Ispred kuće postavljen je kip Julije na kojem možete uočiti čudan detalj (kad smo već spomenuli “opipljivi” dio priče…). Julijina desna dojka je toliko izlizana od ljudskog dodirivanja da je sjajnija od ostatka kipa. Vjerovalo se da dodirivanje njene dojke donosi sreću onome ko to učini.

U samoj kući nalazi se mali muzej renesansnih kostima i krevet koji je zaista korišćen pri snimanju filma o Romeu i Juliji.

Posjetioci su kroz godine zatrpali zidove kuće ljubavnim grafitima i porukama, pričama o ljubavima i pismima Juliji u kojima je pitaju za ljubavni savjet (kao da je sama imala sreće u ljubavi). Ipak, grupa volontera posvećenih zbrinjavanju pisama će vam odgovoriti na vaša pitanja.