Trauma koja nikad neće izblijedjeti dogodila se 2000. godine, a za njegov otkup tražili su 2.5 miliona tadašnjih maraka, potvrdila je Lepa Brena.

Stefan je tog 23. novembra 2000. imao osam godina, a otmica se dogodila ispred kuće na Bežanijskoj kosi u Beogradu. Bračni par je za otmicu saznao tako što su im otmičari poslali poruku.

“Gospodine i gospođo Živojinović, vaš sin Stefan se nalazi kod nas. Prema njemu ćemo se ponašati ljudski dok ste vi korektni. Neće mu faliti dlaka s glave”, pisalo je u poruci koju su dobili.

Od tog trenutka krenula je prava drama u kući Živojinovića, a Lepa Brena je otkrila da im je poslije toga stigla još jedna poruka koja ih je sledila.

“Javili su nam da Stefana možemo otkupiti na dva načina, i to živog za 2.500.000 tadašnjih njemačkih maraka ili mrtvog za pet miliona. Rekli su i da će nam, u slučaju druge mogućnosti, slati dio po dio Stefanovog tijela… U cijelom životu nikad mi se nije dogodilo ništa strašnije, niti bolnije. Mislila sam da ću poludjeti i da nikada više neću biti normalna osoba. Molila sam Boga da mi sačuva psihu. Molila sam se za sve nas, ali prije svega da moje dijete nema psihičke posljedice”, govori Brena za Hit Informer.

Brena i Boba nisu gubili vrijeme, novac su hitno skupili i poslali ga otmičarima. Poslije pet dana, Stefana su vratili živog kući.

“Ne želim da ulazim u detalje, jer je to priča kojoj nema kraja. Kada bih vam sve ispričala, svi bismo plakali i ježili se, ne bismo se osjećali dobro. Ta rana je zašivena. Dobro zašivena, neće pući, niti krvariti. Ali, ostala je duševna bol u svima nama za koju ne postoji lijek. U današnjoj medicini možete promijeniti srce, koljeno, izvaditi tromb, operisati mozak… Ali, kada se psiha naruši, veoma je teško vratiti se u normalu”, kaže Brena.

Ona objašnjava kako su uspjeli da prevaziđu najtraumatičnije iskustvo u životu.

“Napunili smo se optimizmom da bismo mogli da preživimo. Shvatili smo da život mora da ima lijepe i teške trenutke. Da smo dopustili da nas bol savlada, poludjeli bismo. Samo bismo plakali”, kaže pjevačica.

Porodica Živojinović poslije ovog traumatičnog događaja odlučila je da Stefana skloni u Ameriku.

“Promijenio je način života čim je otišao u Ameriku da studira. Odlučio je da se bavi umjetnošću i počeo je da svira klavir. Sa drugarima je izlazio u klubove, a vodio ih je i u neke lokale u Majamiju gdje se svirala naša muzika. Volio je da se zabavlja i često je znao da se lati mikrofona i otpjeva nešto što je u tom trenutku bilo popularno”, otkrila je Brena.