Tim povodom, Meridiansport razgovarao je sa Marijom koja je iznijela svoje impresije nakon još jednog sjajnog mitinga.

Za svega deset dana uspjela si dva puta da popraviš nacionalni rekord u dvorani. Kako si zadovoljna početkom sezone? Izgleda da nije moglo bolje?

Zadovoljna sam, sve ide kako treba. Spremna sam, zdrava sam i nadam se da će biti još bolje.

Činjenica da si u Banjskog Bistrici, u jakoj konkurenciji, iza sebe ostavila olimpijsku šampionku, potvrđuje da hvataš zalet za ono što slijedi, a to je Svjetsko prvenstvo u dvorani. Kakva očekivanja imaš od takmičenja u Beogradu?

Bilo je jako takmičenje, prvi put sam skakala u Banjskoj Bistrici i atmosfera je bila super, svjesna sam da je konkurencija jaka ali ja želim da preskočim svoj maksimum i da pobijedim sebe, pa kako god bude. Radujem se SP u Beogradu.

Plasmanom u finale Olimpijskih igara pomjerila si granicu. Naredne igre su u Parizu, za dvije godine. Vjeruješ li da možeš da napraviš još jedan iskorak?

Sama norma za odlazak na OI je bila velika, ulazak u finale jedno veliko iskustvo i spoznaja da pripadam samom vrhu skoka u vis, za šta sam se borila dugi niz godina. Zadovoljna sam i uživam u skakanju, vjerujem da mogu da budem još bolja u Parizu, samo Bože zdravlja.

Da se vratimo nekih 12 godina unazad. Tada si, kao tinejdžerka, u Kanadi uspjela da osvojiš titulu juniorskog prvaka svijeta. Nakon tog uspjeha, tvoja karijera možda i nije išla u pravcu u kojem si željela, ali si posljednjih godinu dana pokazala da si među najboljim skakačicama svijeta. Jesi li zadovoljna dosadašnjim tokom karijere?

Kanada izgleda tako daleko, ali svakako veliki rezultat, uspjela sam da se izborim sama sa sobom i da pokazem da to nije bilo slučajno. Bez svih tih padova, mislim da mi protekla godina i ovi rezultati ne bi ovoliko značili, emocije su velike i uživam u skakanju. Zadovoljna sam!

Plasmanom u finale OI, ispunila si cilj, sada apetiti sigurno rastu. Kakve ciljeve imaš za budućnost?

Cilj je da preskočim dva metra , za početak, a onda ćemo vidjeti.

Za takmičenja na ovakvom nivou je neophodna velika priprema. U čemu nalaziš motivacije za trening i ko je najzaslužniji za tvoju uspješnu karijeru?

Motivacije mi ne fali, od kada sam došla u Grčku, pronašla sam opet sebe i onaj osjećaj uživanja kao kada sam počela da se bavim atletikom. Atmosfera u grupi mi je super, sa trenericom imam super odnos. Najveća motivacija mi je porodica i volim kada ih učinim ponosnim i kada se raduju zbog mojih uspjeha, isto kao i moji dragi ljudi.

Iako je pred tobom još mnogo takmičenja i uspjeha, gdje vidiš sebe po završetku karijere?

Ne razmišljam još o tome, sada mi je fokus na treninzima i takmičenjima, makar još koju godinu.