Skupština Crne Gore usvojila je Zakon o zaradama i drugim pravima u vezi sa vršenjem pravosudne i ustavnosudske funkcije i dostavila ga Predsjedniku Crne Gore na odlučivanje.

Kako je rekao Milatović, odluka o ovom zakonu biće donijeta u okviru ustavnih nadležnosti Predsjednika, uz pažljivo sagledavanje svih njegovih aspekata.

“Sudije i tužioci treba da budu adekvatno plaćeni za odgovornost, složenost i značaj poslova koje obavljaju. Snažno, nezavisno i profesionalno pravosuđe jedan je od temelja pravne države i važan preduslov evropskog puta Crne Gore”, saopštio je Milatović.

“Ovim zakonom koeficijenti za nosioce pravosudnih funkcija izdvajaju se iz sistema koji važi za ostale javne funkcionere i povećavaju za 30 odsto. Time nosioci pravosudnih funkcija dobijaju koeficijente značajno veće i od onih koji pripadaju predsjedniku države, Skupštine i Vlade. Istovremeno, obračunska vrijednost koeficijenta više se ne vezuje za vrijednost koja važi za ostale zaposlene u javnom sektoru, već se povećava i vezuje za prosječnu neto zaradu u Crnoj Gori”, piše u saopštenju Milatovića.

Zakonom je predviđen i niz dodatnih uvećanja zarade: specijalni dodatak koji može iznositi do 80 odsto osnovne zarade, dodatak zbog nepopunjenosti institucije ili povećanog obima posla od 10 do 50 odsto, kao i dodatak za izuzetne rezultate rada do 30 odsto zarade.

“Na ovaj način omogućavaju se zarade nosilaca najviših pravosudnih funkcija koje mogu biti čak pet puta veće od prosječne neto zarade u Crnoj Gori. Dakle, nije riječ samo o povećanju zarada. Ovim zakonom uspostavlja se poseban model obračuna zarada za jednu kategoriju javnih funkcionera”, ističe Milatović.

Istovremeno, kako navodi, za ostale zaposlene u javnom sektoru obračunska vrijednost koeficijenta ostaje 90 eura, dok sindikati već mjesecima s razlogom traže njeno povećanje.
“Upravo zato ovo više nije samo pitanje položaja pravosuđa. Ovo je pitanje principa po kojima država vrednuje rad, odgovornost i životni standard različitih kategorija zaposlenih i građana.

Poređenja radi, zarade medicinskih sestara koje svakodnevno brinu o zdravlju i životima pacijenata, učiteljica kojima povjeravamo obrazovanje i vaspitanje naše djece, ili policajaca koji se u obavljanju svojih dužnosti često suočavaju sa rizikom po sopstveni život, kreću se na nivou prosječne zarade ili čak i ispod nje. Primjenom predloženog modela, zarade sudija i tužilaca bile bi u prosjeku četiri do pet puta veće od zarada brojnih drugih profesija od kojih takođe zavise stabilnost, funkcionisanje i razvoj jednog društva”, naveo je Milatović.

Zato, poručuje, pitanje nije ko zaslužuje veću zaradu.

“Pravo pitanje je: po kojim kriterijumima država određuje čiji rad, odgovornost i životni standard imaju prioritet? Ako država procjenjuje da su primanja određene kategorije zaposlenih nedovoljna u odnosu na odgovornost i složenost posla koji obavljaju, građani imaju pravo da znaju kako se isti princip primjenjuje na druge djelove javnog sektora”, naveo je Milatović.

Posebno je, kaže, važno otvoriti pitanje raspodjele povećanja unutar samog pravosuđa.

“Ako je cilj unapređenje materijalnog položaja sudija i tužilaca koji imaju najveće opterećenje i najniže zarade – posebno sudija u osnovnim sudovima i sudovima za prekršaje, odnosno osnovnih državnih tužilaca – onda je legitimno pitati zašto se nije razmatrao model kojim bi se povećanje snažnije usmjerilo upravo prema tim kategorijama.

Umjesto toga, predloženo rješenje omogućava da najveći nominalni rast ostvare upravo oni koji su i do sada imali najviše zarade u pravosuđu. Građaninu koji godinama čeka sudsku odluku nije dovoljno reći da je pravosuđe bolje plaćeno. On ima pravo da očekuje da pravosuđe bude i brže, efikasnije i odgovornije”, navodi Milatović.

Crnoj Gori je, ističe Milatović, potrebna održiva i predvidiva politika zarada u javnom sektoru, zasnovana na jasnim i unaprijed poznatim kriterijumima: odgovornosti, složenosti posla, opterećenju, rezultatima rada i potrebama društva.

“Zato rasprava o ovom zakonu ne treba da bude rasprava o tome da li pravosuđu treba povećati zarade. Treba da bude rasprava o tome kakav sistem država gradi i da li isti principi pravičnosti važe za sve. Kada država odlučuje o rastu zarada, mora imati odgovor i za sudiju i tužioca, ali i za medicinsku sestru, učiteljicu i policajca. Pravična država nije ona u kojoj niko nema visoku zaradu. Pravična država je ona koja može jasno da objasni zašto nekome daje više, po kojim kriterijumima to čini i šta građani za to dobijaju”, rekao je Milatović.