Bivši ministar prosvjete, nekadašnja uzdanica komunista, ali i ostali nosači i telali komunističke štafete, ovih dana reže na sveštenike i u duhu ortodoksne komunističke ideologije, formiraju nove ideološke zatvore ili barem upravne sobe za revidiranje buržoaskih retrogadnih ideja religijske orijentacije. Slobodan Backović saopštio je da bi ulazak sveštenika u školu trebalo da bude krivično djelo i da bi trebalo formirati nadležnu DPS komisiju za ateistički aušvajs!

Tri decenije nakon pada Berlinskog zida, nakon sloma boljševičke zločinačke ideologije i nakon otkrivanja na tone dokumenata o zločinima komunista pod znakom petokrake i nakon odluka EU da se komunistička ideologija tretira u paketu sa nacizmom i fašizmom, pod vedrim  nebom Crne Gore, sa repetitora Lovćena i Bjelasice, Backović i njegovi mentori objavljuju staru komunističku ultraateističku aksiomu da sveštenicima treba zabraniti da ulaze u škole! Kako su krenuli Backović i njegovi DPS mentori uskoro će sveštenicima biti zabranjeno i da izlaze iz crkve, da idu na pijacu, gledaju TV i vode djecu u vrtić! Backović i njegovi mentori kažu da je sveštenik persona non grata, da kvari omladinu i da zavodi starce i babe i da ga treba izolovati, oko njega podignuti sanitarnu i ostalu ogradu, posuti dezinfekcionom sredstvom i jednom za svagda neutralisati!

I nije Backović sam. Prate ga ešaloni DPS-a i ostalih građanista, raznorodnih orijentacija, razlikuju se po svemu, ali jedno im je zajedničko – čim vide popa navlače Brozov šinjel, nakrive titovku, naoružaju se Josipovim sabranim djelima i onda sve po redu i svima po spisku, posebno sveštenicima i njihovim novozavjetnim dogmama i ostalim glupostima. Кo je to vidio da u modernom svijetu, oslobođenom komunista, neko poštuje popove, pa po Zapadu se još pale lomače za zadrte sveštenike, vještice i ostale vračeve. Pa, zar još Moša i njegova družina nijesu rekli da od popova nema vajde, a tamo gdje je ima, bolje da je nema i bolje da to više niko ne pominje. Nastupilo je novo brozovsko-pijadsko šinjelsko vrijeme u kojem nema mjesta za zvona i molitvu, u kojem nema mjesta za katihizis, Stari i Novi zavjet! Кo to više čita i ko više pamti da su te knjige postojale, došle su nove, u povezu Edvarda Кardelja i Stipe Šuvara i njihovih ideoloških daktilografa!

Zakucana u slijepo crijevo i zadnji milimetar zadnje stomačne pantljičare, DPS-ovska Crna Gora na krilima gušterače, jednjaka i načetih pluća, grabi zadnji uzdah zadnjeg komunističkog uzdaha i vapi za petokrakom, kamom i bratskim maljem! I razglašava na sve strane da popove treba u zatvor, da čim se pojave van crkve lisice na ruke, u maricu, pa u Spuž, pa neka tamo jodluju i popuju o Hristu i ostalim svecima. Trube raspomamljeni komunisti soja Backovića i njegovih građanista da njihovo vrijeme tek dolazi, da je samo na kratko prekinut dovod jasnog komunističkog zraka sa Golog Otoka, Zabjele, Jusovače i Sibira. Bila je to samo kratkotrajna smetnja na vezama. Na leđima popova puzajućim koracima ka vrhovima ove napaćene Crne Gore kroz vrijeme i nevrijeme maršira novi Igmanski marš, broje se novi proleteri i nagrađuju njihova antistorijski, anticivilizacijski i antievropski slomivratovi starog propalog sistema.

Kroz katakombe Кoče Popovića, Save, Bora i Ramiza, korača ledenim nedoderom komunistička crnogorska utopija i hrani se svojim iznutricama, presahlim srcem i zatamnjenim komunističkim kataraktom očinjeg i majčinog vida. Negdje iznad njihovih glava prolama se parola :“ Кomunisti svih zemalja, propadnite više“! Žilava komunistička sorta sve to ne vidi i istrajava u svojoj zaludnosti i besmislenosti!

Bože dragi, gdje mi živimo?