Oko ovoga postoji široka saglasnost u crnogorskom društvu i samo je bilo pitanje momenta da se ova inicijativa pokrene u crnogorskoj skupštini.
Poneki čitalac bi sada mogao da prigovori da nije opravdano razrješenje Zdravka Krivokapića uz podršku poslanika Milovog DPS-a. Međutim, nijesmo zaboravili da je ideju o podršci DPS-a za pojedine slučajeve u radu nove vlasti osmislio upravo Zdravko Krivokapić kada je njegova direktna inicijativa za razrješenje ministra Leposavića prihvaćena u crnogorskoj skupštini upravo zahvaljujući Milovim poslanicima. Sjetimo se da je ministra Leposavića, koji je pripremio perfektnu reviziju Milovog zakona o slobodi vjeroispovijesti kojom je Srpska pravoslavna crkva sada zaštićena u Crnoj Gori, Zdravko Krivokapić smijenio u saradnji sa Milom Đukanovićem.
Dakle, upravo je Zdravko Krivokapić bio pionir u akcijama saradnje sa DPS-om kada se procjenjivalo da je to nužno. Dio tih akcija bilo je i usvajanje nove rezolucije o Srebrenici, za šta je Krivokapiću i njegovima ponovo pomogao Milov DPS. Zato je i ljudski i politički neprimjereno da Krivokapić i njegovi saradnici optužuju druge za koketiranje sa DPS-om, kada je to koketiranje invencija upravo Zdravka Krivokapića i njegovih.
Drugi argument koji se povodom novonastale situacije tu i tamo može čuti tiče se bojazni da bi epilog Dritanove inicijative mogao da bude povratak Milovog DPS-a na vlast. To bi zaista bio slučaj kada bismo u najavljenoj manjinskoj vladi vidjeli nekoga od članova DPS-a. I Vladimir Joković I Dritan Abazović tvrde da to neće biti slučaj. I ja im vjerujem.
Ono što bih tim povodom sugerisao obojici je da je važno da se u koracima koji budu vodili ka formiranju nove vlade drže elementarne političke logike koja nalaže da politički autoriteti iz najsnažnijeg pobjedničkog saveza koji je na izborima 2020. godine bio okupljen oko Demokratskog fronta treba da imaju snažniji politički uticaj nego što je to bio slučaj sa Krivokapićevom vladom. Takva vlada bi imala veći potencijal da se uspješno bavi nužnim reformama u Crnoj Gori.
Ključna nepoznanica građanima Crne Gore je da li će Joković i Abazović uspjeti da dovedu proces do kraja i da formiraju novu manjinsku vladu i šta će biti posledica ukoliko u tome ne uspiju. Ako uspiju, brzo će se vidjeti u kojoj mjeri su posvećeni reformama i na osnovu rezultata ćemo ocjenjivati njihov rad. Ukoliko ne uspiju, imaćemo prijevremene parlamentarne izbore i to će onda biti prilika da građani Crne Gore najdirektinje pokažu šta je njihova izborna volja.
I manjinska vlada i dogovor o prijevremenim izborima su bolje opcije od toga da slabi Zdravko Krivokapić ostane premijer. Sa Krivokapićem, kome niko ništa više ne vjeruje, nastavilo bi se tavorenje, čija bi posledica bila stanje permanentne šanse da lično Milo ponovo ojača. Padom Krivokapićeve slabe i neuspješne vlade otvara se nova šansa za reforme, ali i za otvaranje novih pukotina u samom DPS-u. Čitavu godinu smo izgubili zahvaljujući Krivokapiću i njegovima. Momenat je za zaokret i vrijeme je da se nadoknadi ono što danas precizno nazivamo propuštenim šansama Zdravka Krivokapića i njegove vlade.
