Ističe da se „eklatantno pravno nasilje bez bilo kakvog zazora ili pardona“, kako ga opisuje, kada je riječ o pritvoru najbolje može prepoznati upravo u takozvanim SKY predmetima.

Jedan od takvih primjera je i slučaj Baranina Rada Vojvodića koji je, nakon što je iz medija saznao da se njegovo ime dovodi u vezu sa istragom o švercu droge, došao u Crnu Goru, javio se Specijalnom državnom tužilaštvu i stavio na raspolaganje organima, ali je ipak završio u pritvoru zbog, između ostalog, opasnosti od bjekstva.

Vojvodić se krajem decembra 2023. godine nalazio u Beogradu sa suprugom i za nekoliko dana, kako je ona ispričala za Pobjedu, trebalo je da se ukrca na brod. Ugovor je već bio potpisan i sve pripremljeno za njegov odlazak.

„Tada je u medijima pročitao da se njegovo ime pominje u svojstvu člana kriminalne organizacije. Bili smo u šoku od toga što smo pročitali. Cijela porodica je bila zatečena onim što je tužilaštvo saopštilo medijima. Umjesto da ode na brod, odlučio je da otputuje u Crnu Goru da vidi o čemu se radi“, priča supruga ovog Baranina.

Vojvodić je bez problema prešao granicu, noć proveo kod roditelja, a potom sa advokatom otišao u Specijalno državno tužilaštvo.

On je 28. decembra 2023. godine saslušan, a dva dana kasnije određen mu je pritvor na predlog SDT-a.

Jedan od osnova bio je opasnost od bjekstva.

Iako je njegov branilac tada predočio sudu da se Vojvodić sam vratio iz druge države i stavio na raspolaganje organima i da je to okolnost koja govori suprotno od opasnosti od bjekstva, ona, po svemu sudeći, nije uzeta u obzir.

Porodica je, prema riječima njegove supruge, ponudila i jemstvo, stan njegovih roditelja i strica kao zalog, ali ono nije prihvaćeno.

Vojvodić se nalazi u pritvoru već dvije godine i sedam mjeseci.

Prilikom iznošenja odbrane pred sudom, u februaru prošle godine, kazao je da je 12 godina pomorac, da živi dva mjeseca godišnje u Sutomoru, a da sa suprugom živi u Beogradu.

Govorio je o plovidbi na brodu „MSC Joanna“, na kojem je 2020, prema njegovim riječima, zbog pandemije korona virusa ostao devet mjeseci.

Negirao je da je koristio SKY aplikaciju, kao i da je sa Nedeljkom Brkanom u luci Antverpen preuzeo pakete sa ukupno 59 kilograma metamfetamina i 150 kilograma kokaina i sakrio ih na brodu „MSC Joanna“.

Na optuženičkoj klupi našao se jer su njegovo ime pominjale treće osobe.

Iz Višeg suda u Podgorici nijesu odgovorili na upit Pobjede kojim razlozima se vodilo vanraspravno vijeće ovog suda prilikom produžavanja pritvora optuženom Vojvodiću.

Pravno nasilje

Zbog čega se samoinicijativni dolazak osumnjičenih u Specijalno tužilaštvo ne cijeni kao okolnost koja govori protiv opasnosti od bjekstva, Razić vidi kao problem koji se, prema njenom iskustvu, posljednjih godina posebno uočava u predmetima zasnovanim na SKY komunikacijama.

„U velikom broju ovih postupaka imamo situacije da je pritvor određivan i ljudima koji su se sami javili policiji i tužilaštvu čim su saznali da su osumnjičeni i da se traže. Neki od okrivljenih su čak dobrovoljno došli iz inostranstva da bi se stavili na raspolaganje nadležnim organima pa se i ta činjenica upotrijebila protiv njih kao potencijalna opasnost od bjekstva. Na kraju imamo okrivljene kojima pritvor traje već godinama isključivo zbog imena i prezimena i ni zbog čega drugog“, kazala je advokatica Razić.

Ističe da ono što se u posljednje vrijeme dešava i sprovodi u crnogorskom pravosuđu je, kako navodi, „eklatantno pravno nasilje bez bilo kakvog zazora ili pardona“.

Navodi da advokati koji postupaju u tim predmetima već dugo ukazuju na, kako tvrdi, sistemsko kršenje elementarnih prava okrivljenih.

„Svi advokati koji postupamo kao branioci u specijalnim predmetima već dugo vremena javno ukazujemo i upozoravamo na sad već evidentnu tendenciju brutalnog, sistemskog kršenja elementarnih ljudskih prava u ovim sudskim postupcima i to prije svih prava na slobodu i na temeljnu pravnu sigurnost“, navodi ona.

Prema njenim riječima, problem se posebno ogleda u načinu na koji se primjenjuje pritvor.

„Ovo se naročito odnosi na mahom senzacionalističko lišavanje slobode okrivljenih, a zatim i na primjenu instituta pritvora, koji je u našoj državi postao apsolutna obaveza i pravilo u ovim predmetima, umjesto da bude strogi izuzetak, kako to izričito definišu zakon, Ustav i svi relevantni međunarodni ugovori koji nas imperativno pravno obavezuju“, podsjeća Razić.

Smatra da se prilikom odlučivanja o pritvoru ne uzimaju dovoljno u obzir konkretne okolnosti i lične prilike svakog okrivljenog.

„Pravosudni organi prilikom odlučivanja o određivanju i produženju najdrastičnije mjere lišenja slobode apsolutno ne uzimaju u obzir objektivne činjenice i okolnosti, te lične prilike koje se tiču svakog okrivljenog ponaosob i na šta ih obavezuje zakon, već se rukovode isključivo njihovim medijski predstavljenim likom i djelom i pretpostavljenim očekivanjem prije svega političke javnosti kojoj trebaju politički poeni po svaku cijenu“, kazala je Razić.

Pitanjem ocjene opasnosti od bjekstva u slučaju kada se osumnjičeni sam vrati u zemlju više puta bavio se i Ustavni sud.

U odluci U-III br. 838/23 Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na slobodu i sigurnost, ocjenjujući da je pritvor određen zbog opasnosti od bjekstva.

U toj odluci Sud je ukazao da se opasnost od bjekstva mora procjenjivati kroz konkretne okolnosti koje se odnose na konkretnog okrivljenog, a ne samo kroz težinu krivičnog djela ili visinu zaprijećene kazne.

Posebno je razmatran slučaj okrivljenog koji je, nakon što je iz medija saznao da će biti lišen slobode, iako je mogao ostati van Crne Gore, došao u zemlju i stavio se na raspolaganje državnim organima.

Ustavni sud je ocijenio da su Viši i Apelacioni sud tu činjenicu morali uzeti u obzir prilikom procjene opasnosti od bjekstva.

Sud je ukazao i na značaj ličnih okolnosti okrivljenog, njegovih porodičnih, imovinskih i drugih veza sa Crnom Gorom, kao i drugih činjenica relevantnih za procjenu postoji li stvarna opasnost da će pobjeći.

Odluke Ustavnog suda donijete po ustavnim žalbama imaju pravno dejstvo u konkretnom predmetu, ali ne predstavljaju opšte obavezujuće presedane koji bi značili da nižestepeni sudovi u svakom narednom slučaju moraju donijeti istu odluku.

Razić navodi da prilikom određivanja pritvora osumnjičenima postoje i druge situacije za koje, kako kaže, sudovi pokazuju isti obrazac.

„Takođe, postoji više okrivljenih za čiju se odbranu van spuških zidina nude ogromna, višemilionska jemstva, a sudovi to odbijaju bez ijednog relevantnog i dovoljno valjanog razloga. Protiv pojedinih (odabranih) okrivljenih pokrenuto je po nekoliko postupaka za ista djela ili iste krivično-pravne događaje samo u cilju neograničenog držanja u pritvoru. Preinačavaju se odluke o ukidanju pritvora i okrivljeni vraćaju iza rešetaka iako su se mjesecima uredno pojavljivali na zakazanim suđenjima“, pojašnjava Razić.

Takva praksa, kako je navela, proizvodi posljedice koje prevazilaze pojedinačne postupke.

„Sva javnost – laička, stručna, politička i svaka druga, koja likuje nad onim što u suštini odslikava razoreni pravni poredak i potpunu degradaciju pravosudnih institucija, ne shvata u kakvom se ozbiljnom i opasnom problemu trenutno nalazi svaki pojedinac i kompletno naše društvo“, istakla je advokatica.

Upozorava da je pitanje vremena kada će kompletan pravni sistem da se sruši kao kula od karata.

„A kada se sruši jedan od tri noseća stuba koji drže temelj kompletne državne konstrukcije, nije teško zaključiti šta će se posljedično vrlo brzo desiti sa cijelom građevinom“, kaže Razić.