Predlog zakona propisuje da se zaštita od nasilja u porodici i nasilja nad ženama ostvaruje u skladu sa domaćim zakonodavstvom i potvrđenim međunarodnim ugovorima, dok se nasilje definiše kao svako činjenje ili nečinjenje kojim se ugrožava fizički, psihički ili ekonomski integritet, mentalno zdravlje i spokojstvo žrtve, bez obzira na to gdje je nasilje počinjeno i da li počinilac živi sa žrtvom.

Jedna od novina odnosi se na proširenje definicije članova porodice.

“Pored bračnih i vanbračnih supružnika, djece i krvnih srodnika, zaštita će obuhvatiti i partnere u zajednici života lica istog pola, partnere u intimnim vezama, osobe koje žive u istom domaćinstvu, lica koja imaju zajedničko dijete, kao i bivše bračne i vanbračne partnere i bivše partnere u zajednici života”, istoče se u predlogu zakona.

Posebno su definisani i oblici nasilja nad ženama, koji obuhvataju svaki oblik rodno zasnovanog nasilja usmjerenog protiv žene ili ženskog djeteta, uključujući prijetnje, prinudu i proizvoljno lišenje slobode, bez obzira na to da li se nasilje događa u privatnoj ili javnoj sferi.

U Predlogu zakona se navodi da se garantuje žrtvama pravo na psihosocijalnu, pravnu, socijalnu i medicinsku zaštitu, dok posebnu zaštitu ostvaruju djeca, starije osobe, osobe sa invaliditetom i druga lica koja zbog svojih okolnosti zahtijevaju dodatnu podršku.

Policija, sudovi, tužilaštvo, centri za socijalni rad, zdravstvene ustanove i drugi nadležni organi biće obavezni da postupaju hitno i koordinisano, pri čemu će interes i bezbjednost žrtve imati apsolutni prioritet.

Jedno od značajnih prava koje se dodatno naglašava odnosi se na postupanje prema žrtvama nakon prijavljivanja nasilja.

„Žrtva ima pravo da nakon podnošenja prijave bude ispitana bez neopravdanog odlaganja, kao i da se sva dalja saslušanja žrtve sprovode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe prekršajnog postupka”, piše u predlogu zakona.

Osim toga u Predlogu zakona definiše se i šta predstavlja nasilje u porodici i nasilje nad ženama.

“Pored fizičkog nasilja, kao oblici nasilja prepoznati su prijetnje, vrijeđanje, ograničavanje komunikacije, uhođenje, uskraćivanje sredstava za život, uništavanje imovine, psihičko zlostavljanje, kao i zanemarivanje djece i osoba kojima je potrebna posebna njega”, ističe se u dokumentu.

Po prvi put se kao teži oblik nasilja eksplicitno prepoznaje i prikrivanje člana porodice koji je osoba sa invaliditetom ili drugo lice sa smetnjama u razvoju.

“Državni organi, škole, zdravstvene ustanove, centri za socijalni rad, kao i zdravstveni i socijalni radnici, nastavnici, vaspitači i druga odgovorna lica biće dužni da policiji prijave svaki slučaj nasilja za koji saznaju tokom obavljanja svog posla. Ukoliko je dijete bilo svjedok nasilja, ta činjenica mora biti posebno naznačena u prijavi”, pojašnjeno je u dokumentu.

Sedam zaštitnih mjera

Novim zakonom predviđeno je sedam zaštitnih mjera koje se mogu izreći počiniocu nasilja: udaljenje iz stana, zabrana približavanja, zabrana kontaktiranja, zabrana uznemiravanja, zabrana uhođenja, obavezno liječenje od zavisnosti i obavezni psihosocijalni tretman.

“Sud će moći da izrekne jednu ili više mjera, u zavisnosti od procjene rizika i okolnosti konkretnog slučaja, uz obavezu da vodi računa o najboljem interesu djeteta. Predviđena su i hitna ovlašćenja policije, pa će policijski službenik moći odmah da naredi udaljenje nasilnika iz stana ili zabranu njegovog povratka u trajanju do tri dana, nakon čega će sud odlučiti o daljim zaštitnim mjerama”, piše između ostalog u Predlogu zakona..

Kaznene odredbe predviđaju novčane kazne od 300 do 1.000 eura ili kazne zatvora za različite oblike nasilja, dok su znatno strože sankcije propisane kada je žrtva dijete, kada je nasilje izvršeno u prisustvu djeteta ili kada se radi o težim oblicima nasilja. Zakonom su predviđene i kazne za odgovorna lica koja ne prijave nasilje ili ne postupaju po zakonskim obavezama.

Uz Predlog zakona objavljen je i Izvještaj sa javne rasprave iz kojeg proizlazi da je Ministarstvo pravde razmatralo brojne sugestije građana, nevladinih organizacija i stručne javnosti.