Žalbe protiv prvostepene presude izjavili su branioci optuženog, ali ih je Apelacioni sud ocijenio neosnovanim.

“Po nalaženju Apelacionog suda prvostepeni sud je na valjan način, u zakonito sprovedenom postupku do izvjesnosti utvrdio sve činjenice potrebne kako za pravilnu ocjenu postojanja djela, tako i za utvrđivanje krivice optuženog, pri čemu je na njegove radnje pravilno primijenio i Krivični zakonik, iz kog razloga su bez utemeljenja navodi istaknuti u žalbama branilaca optuženog da je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi i razlozima presude i da su dati razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri protivrječni”, navedeno je u saopštenju.

Apelacioni sud, kako je predočeno, ispitao je pobijanu presudu i u dijelu odluke o kazni po žalbama branilaca optuženog, pa je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio i u dovoljnoj mjeri vrednovao sve okolnosti koje su od uticaja na izbor krivične sankcije i koje su od značaja da kazna bude veća ili manja.

Prvostepeni sud je, obrazloženo je, prilikom odmjeravanja kazne za optuženog, kao olakšavajuću okolnost cijenio to što se radi o ranije neosuđivanom licu, dok mu je kao otežavajuću okolnost cijenio upornost koju je ispoljio kritičnom prilikom u svojim neprimjerenim postupcima prema žrtvi, dok pravilno nije cijenio kao olakšavajuću okolnost činjenicu da je optuženi lice starije životne dobi.

Po mišljenju Apelacionog suda izrečena kazna zatvora je adekvatna težini krivičnog djela i stepenu krivice optuženog, pa je “za očekivati da će se postići svrha kažnjavanja u okviru opšte svrhe izricanja krivičnih sankcija”.