Saopštenje prenosimo u cjelosti:

Vera. Biljana. Alma. Gorica.

Koliko još imena treba da izgovorimo – koliko još žena treba da bude ubijeno – da bi ovaj sistem reagovao?

Više od mjesec dana provela je u komi, bez javne informacije o svom zdravstvenom stanju, a njena smrt nije zabilježena u medijima. Alma je iza sebe ostavila troje maloljetne djece.

Tragedija Alme Ćosović nije izolovan slučaj. Ona je odraz ozbiljnog sistemskog propusta. Slaba koordinacija institucija, neefikasna socijalna politika i izostanak preventivnog djelovanja direktno doprinose ovakvim ishodima.

Neophodne su reforme koje će ojačati zaštitu žena i djece od nasilja, uključujući brže postupke, strože mjere protiv nasilnika i jače mehanizme institucionalne odgovornosti. Škole premalo koriste pedagoge i psihologe za rad na temama nasilja, rodne ravnopravnosti i mehanizmima zaštite. Djeca nemaju prostor ni sigurnost da prijave probleme, a i kada to učine, sistemska reakcija često izostaje.

Potrebno je uvesti redovne radionice u školama, omogućiti anonimno prijavljivanje problema i obavezati škole da svaku prijavu proslijede centrima za socijalni rad, kroz jasan protokol saradnje.

Poseban fokus mora biti na informisanju žena – kroz javne kampanje, lokalne zajednice, škole i zdravstvene ustanove – kako i kome mogu prijaviti nasilje, koja su njihova prava, i gdje mogu potražiti sigurnost i podršku.

Centri moraju biti osnaženi – kroz zapošljavanje dodatnih stručnjaka, uvođenje terenskog rada i dostupnost kontinuirane psihološke i pravne pomoći.

Samo kroz prevenciju, institucionalnu povezanost i kontinuiranu podršku porodicama možemo spriječiti nove tragedije.