Urednik Portala Radio televizije Crne Gore (RTCG) kazao je da je ubistvo Duška Jovanovića najstrašniji slučaj i na vječnu sramotu Crnoj Gori.

“Bez obzira ko konstituiše vlast u datom trenutku, što to današnjeg dana, a bliži se 22 godine od tog terorističkog atentata, što ne znamo ko su nalogodavci i ko su organizatori. Imamo samo jednog koji je osuđen za saizvršilaštvo i koji je i dalje u Istražnom zatvoru, jer on je u međuvremenu tu kaznu izdržao, ali je zadržan zato što je optužen za teška krivična djela u drugom predmetu koji se tiče šverca kokaina”, kazao je Vešović.

Kazao je da je slučaj ubistva Jovanovića komplikovan.

“Neke stvari su indikativne. Prvo – proglašavanje predmeta tajnim, za tim i nema baš neke potrebe, a treba imati u vidu i drugu stvar – da je Vlada Crne Gore u izvještaju koji je predala Ujedinjenim nacijama u januaru, navela da postoji određeno pomak u toj istrazi i to su oni naveli u tom dokumentu. Koji pomak? Ko o tome može da govori?”, upitao je Vešović.

Dodao je da ne zna šta se čeka nakon 22 godine.

“Treba se nadati da ipak tužilaštvo može doći do nekog iskoraka, ali nisam optimista. Ono što je zaista skandalozno, tadašnji načenlik CB Podgorica, gospodin Milan Vujanović, saopštava i ukazuje da je odgovornost za tu famoznu službenu zabilješku u kojoj, da javnosti bude jasno, tada osumnjičeni Damir Mandić, kasnije jedini isuđeni opisuje, donekle, svoju ulogu u tom zločinu, pominje i neka druga lica i kako je sve to teklo. Tada kada je ta službena zabilješka napravljena u prostorijam podgoričke policije obavještava se tužilaštvo i dugo se smatralo da je to odgovornost Novaka Ražnatovića, međutim Vujanović tada kaže da je Vesna Medenica, tadašnji Vrhovni državni tužilac, apsolutno bila upoznata sa postojanjem te zabilješke, sa činjenicom da je osumnjičeni rekao neke stvari policiji i umjesto da brzo i ekspresno reaguje, što bi se u jednom takvom slučaju očekivalo, što bi bio minimum korektnosti, imajući u vidu činjenicu da je ubijen urednik, tada opozicionog medija, ona to odlaže”, kazao je Vešović.

Ističe da je veoma teško ponovo sve skupiti, ali i da se postavlja pitanje da li je Medenica uopšte saslušana povodom ovog predmeta.

Najveći problem je, kako je kazala predsjednica Društva profesionalnih novinara Crne Gore Mila Radulović, sumnja dobrog dijela javnosti da su pripadnici organizovanog kiminala, ANB, djelovi tadašnje vlasti DPS-a povezani sa tom likvidacijom.

“Motivi su tada upućivali na činjenicu da je Dan uporno izvještavao o švercu cigareta. Prenošeni su tekstovi iz zagrebačkog Nacionala sa nekim dokazima koji su jasno ukazivali na vrh ondašnje vlasti. Kada se sve te činjenice sklope i sve ono što se dešavalo nakon toga, kao i rad skupštinskog odbora koji se bavio ovim pitanjem, zaboravnost tadašnjih funckionera koji su bili u vrhu službi bezbjednosti, upućuje nas na sumnju da je država podosta učestvovala u toj livkidaciji i da su se dokazi izgubili. Konstatovali smo i mi u medijima i broj, tada opozicionih zvaničnika, da je bilo ogromnih propusta u radu, prije svega državnog tužilaštva i policije, a onda i brojnih osoba u tom lancu. Bivši predsjednik Komisije za istrage napada na novinare je izlazio sa informacijama da su pojedini policajci imali neka saznanja o toj likvidaciji, međutim nikada ta stvar nije ispitana do kraja i ne vidim nikakav nagovještaj da će ovo ubistvo biti riješeno, bez obzira da li danas postoji politička volja i da li postoji spremnost tužilaštva da zaista radi ozbiljno na ovom predmetu”, kazala je Radulović.

Radulović je kazala da je tada bilo indicija da postoji svjedok koji je spreman da svjedoči.

“Međutim, kao što znamo, od svega toga ništa nije bilo. Čini mi se da tada nije bilo spremnosti tužilaštva da se bavi time. Sada, nakon smjene vlasti, spremnost tužilaštva postoji, ali dokaza nema. Prevelik je protok vremena. Zabrinulo me je što je poslednje sedmnice kada je državna tužiteljka došla da bude saslušana pred Komisijom za istrage napada novinare na tu temu i ona je tmao govorila u šiframa i skretala pažnju da ništa ne smije izaći u javnost, a u suštini ništa nije rekla”, istakla je Radulović.

Radulović je dodala da je šokantna priča koju je ispričao Vujanović.

“Sjutradan je bio potpuni muk. Nikakve reakcije javnosti, tužilaštva, nikoga. U svakoj pravnoj državi, državno tužilaštvo bi odmah pozvalo Vujanovića, saslušalo ga i procijenilo da li je njegova izjava smislena, da li je dezinformacija, saslušao bi ljude koje je on pominjao. Kod nas je to prošlo bez ikakve reakcije, ako da je ispričao neko sa ulice, kao da je sanjao to,a ne čovjek koji je vodio istragu”, kazala je Radulović.

Vešović ističe da je ovo potpuno jasno nacrtan slučaj da jedan državni tužilac opstruira istragu.

“VDT u tom trenutku zaustavlja policiju koja je već na dobro tragu da nešto rasvijetli. Već se pominje ime Vuka Vulevića. On je pomenut u službenoj zabilješci i može se naći na internetu, ali zašto ona nije postala dokaz. Jednostvano posle određenog vremena to priznanje koje je te večeri postojalo, izgubilo je pravnu snagu, a što je bio ozbiljan udarac za istragu, jer da je došlo do toga da se to snimi, da se to zvanično tužilački evidentira, istraga je mogla da ode u potpunom drugom pravcu”, kazao je Vešović.

To je, kako je kazao, posljedica kada nemate odgovore na pitanje.

“Država ne može da ih da ili neće da ih da. Prije 2020. godine siguran sam da nije htjela da ih da”, kazao je Vešović.

Radulović je dodala da tužilaštvo treba da zaokruži slučaj.

“Postoji jasna sumnja da je ovdje organizovana kriminalna grupa stajala iza zločina i da je organizovana kriminalna grupa uništavala dokaze. Zašto se SDT ne bavi time?”, upitala je Radulović.

Vešović je istakao da se samo može pretpostaviti šta je uništeno na Žabljaku od dokaza.

“Vukšić je, koji je svojevremeno bio na čelu ANB, podnio krivičnu prijavu, vrlo detaljnu, da je došao do dokaza da je na Žabljaku spaljen jedan većo dio dokumentacije. Ima indicija da je jedan dio uništen od strane podgoričke Deponije. Kamionima su iznijeli dio dokumentacije. Šta je tu bilo? Da li je tu bio dosije Duška Jovanovića, da li su tu bili neki drugi dokazi koji bi upućivali na to ko je izvršio ovaj zločin, ko je organizator, možda i za neke druge zločine koji su se dešavali u Crnoj Gori. Evidentno da, nažalost, na te krivične prijave nije bilo odgovora. Tužilac ni to nije uspio da osvijetli”, kazao je Vešović.