Predsjednica Banke hrane Crne Gore Marina Medojević ističe da je Osmi mart u Crnoj Gori praznik privilegovanih, jer su siromašnije žene zaboravljene.
“Dok institucije dijele pažnju (novac, vaučere za trgovinu) zaposlenim ženama i troše milione eura iz budžeta, hiljade nezaposlenih majki, žena bez penzije, kao i onih sa minimalnom penzijom, ali i žena koje su cijeli život radile neplaćene poslove, ostaju potpuno nevidljive. Svake godine institucije u Crnoj Gori obilježavaju Osmi mart čestitkama i određenim gestovima pažnje. Međutim, ta pažnja gotovo uvijek je usmjerena prema ženama koje već imaju platu, sigurnost i institucionalnu zaštitu”, dodaje ona.
Hiljade drugih žena, ističe, država jednostavno ne vidi.
“To su žene koje su decenijama radile neplaćene poslove u domaćinstvu. Žene koje su radile bez osiguranja i nikada neće dobiti penziju. Žene koje su decenijama nezaposlene jer ih teren nije prepoznao. Majke koje same podižu djecu i koje poslodavci nerado zapošljavaju jer nemaju kome ostaviti bolesno dijete”, ukazuje Medojević.
Kako kaže, u zemlji u kojoj žene obavljaju više od polovine poslova na porodičnim imanjima, svega oko 12,9 odsto njih ima vlasništvo nad zemljom.
“Drugim riječima, one rade, ali nemaju imovinu, sigurnost ni pravo na dostojanstvenu starost. Zato je licemjerno govoriti o pravima žena jednom godišnje, dok su najsiromašnije žene gotovo izbrisane iz politika socijalne zaštite. Ako država već nema volju da pomogne „nevidljivim” ženama, onda bi bilo poštenije da prestane da Osmi mart koristi za političke poruke. Društvo koje slavi žene samo kada su zaposlene u institucijama – zapravo ne slavi žene, nego privilegije”, navodi Medojević.
Osmi mart je, podsjeća, univerzalni simbol vjekovne borbe žena da žive u svijetu jednakih prava i jednakih šansi.
“Taj dan treba da nas podsjeti da ta borba još nije završena. Žene se i dalje suočavaju sa ekonomskim nejednakostima, nasiljem u porodici, neravnopravnim položajem na tržištu rada i nedovoljnom zastupljenošću u procesima odlučivanj”, naglašava predsjednica Banke hrane.
Posebno, kaže, zabrinjava činjenica da su žene i dalje češće među dugoročno nezaposlenima.
“Njihov put do zaposlenja često je teži jer prepreke nijesu samo tržišne, već i socijalne i porodične. Zato je važno da se u kreiranju politika zapošljavanja razvijaju programi usmjereni na ekonomsku aktivaciju žena, fleksibilni modeli rada, ciljana podrška samohranim majkama i ženama koje brinu o djeci, osobama sa invaliditetom i starijim članovima porodice. Društvo koje želi istinsku jednakost mora početi od onih žena koje su danas najnevidljivije”, poručuje Medojević.
